Ja zahvaljujuci neogranicenom igranju igara od samog djetinstva (commodore 64, gameboy, super nitendno itd.) danas sam dipl. ing. informacijskih tehnologija sa super poslom i dobrom platom. Igre su mi ljubav prema struci stvorile, pogotovo sto sam kao vrlo mlad morao nauciti skinuti crack sa neta i crackovati igru. Nista mi danas ne fali, govorim tecno engleski, bavim se sportom da dobro izgledam, imam finu djevojku, hodam, idem na koncerte, planine, more itd. A sto se igara dans tice, skoro pa ih vise nikako ne igram. Ovo nisam napisao da se hvalim, nemam potrebe, vec cisto kao neka vrsta odgovora da nije tacno da zato sto neko mozda igra igre nije dovoljno socijalna ili vrlo nasilna osoba. Sve to dode s vremenom. A znam jos jednu stvar, sve sto ostanes u zivotu uskracen nadoknadis cim ti se pruzi prva prilika, stoga bolje nesto kao dijete izživiti da kao momak ne moras nadonadivati. Lijep pozdrav.