I ja imam posttraumatski sindrom i da nisam otisla sa 18 godina psihoterapeutu ne bih znala da za to moje \"stanje\" ima dijagnoza. To je bilo prije 7 godina i navikla sam da zivim s tim tj. da razumijem sta je to. Drazene, to sto ti pises je tacno. Ali ovaj sindrom ne znaci da je osoba poremecena ili bolesna. Posttraumatski sindrom u biti znaci da dozivljeno nije u potpunosti preradjeno, te se uvijek nanova vraca. Kod mene se vracalo u formi bezrazloznog straha i panike. Iz cista mira bi me obuzeo neshvatljiv strah, toliko da sam se tresla. Uz terapiju razgovora sa psihoterapeutom sam mnoge stvari ispricala i ponovo se suocila s njima i danas mogu reci da sam dobro. Znam da nikad necu biti \"slobodna\", jer rat ce uvijek negdje da \"drijema\" u meni. Ali znam kako da se nosim sada sa dozivljenim. I svim ostalim preporucujem da se ne skrivaju i nemaju lazni stid, vec da istupe i pokusaju sebi pomoci. Pozdrav