Naravno da znamo najbolje. Vi ste piuni dole. Mi sve gledamo i cekamo svoju sansu. U medjuvemenu citaj o Tihicu izdajniku. -------------------------------------------------------- Tihićev zločin Vjerovatno nema nijednog vlasnika automobila u Bosni i Hercegovini koji se ne osjeća kao popišan svaki put kada tankira gorivo na nekoj od benzinskih pumpi, koje i dalje niču brže od fakulteta i univerziteta po svim bosanskim zabitima. Kartel naftaša u našoj zemlji od građana već godinama pravi budale: kada su cijene nafte u svijetu rasle, i oni su ih dizali brzinom baš kao da u naše rezervoare sipaju gorivo direktno s londonske naftne berze; no, sada, kad su se cijene s nekadašnjih 147 dolara po barelu strmoglavile i jedva da prelaze 70 dolara, ovdašnjem kartelu trebaju mjeseci da spusti cijenu za nekoliko feninga, zadržavajući pritom svoju maržu, koja se penje i do 30 procenata od prodajne cijene goriva. No, naftaški majstori se ponašaju upravo onako kako im je država dozvolila. Ključna prepreka za neprekidno ubiranje ekstraprofita uklonjena im je odlukom vlade tadašnjeg premijera Ahmeta Hadžipašića da u bescjenje naftnu kompaniju Energopetrol prepusti konzorciju Ina-Mol. Time je Federacija ispustila jedini efektivni instrument kojim je mogla utjecati na cijene goriva. Aktuelni federalni ministar trgovine Desnica Radivojević, sve i kad bi umio, nema mehanizma kojim bi obuzdao nezajažljive apetite naftnog kartela - prijetnja propisivanjem cijena goriva pucanj je iz prazne puške: naftaši će na njega odgovoriti obustavom prodaje, paralizirati promet i natjerati ga na promjenu odluke. Osobno sam bio jedan od onih koji su iz sveg glasa govorili i pisali o katastrofalnim posljedicama gubitka Energopetrola za državu. I ne samo to: dobrovoljno sam prihvatio da i nadležne organe upoznam s detaljima mojih saznanja o tome da su Hadžipašić te ministri Dragan Vrankić i Izet Žigić podijelili dva miliona maraka isplaćena u kešu u jednoj konobi u Mostaru (a ovaj posljednji je dobio i tri umjetničke slike pride) da bi \"oposlili\" Energopetrol. O istim sam saznanjima upoznao i tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Sulejmana Tihića. Rekao sam mu da mu je federalni premijer kriminalac, a on mi je odgovorio da i do njega dolaze takve informacije, ali da on nema dokaza za to. Nekoliko mjeseci nakon toga, pravio sam intervju s Tihićem, nakon čega me je na rastanku zaustavio i rekao: \"Provjerio sam ono što si rekao o Hadžipašiću. Bio si u pravu, imam dokaze.\" Ubrzo nakon tog susreta, neposredno poslije zadnjih općih izbora, Tihić je saopćio stav svoje stranke da su kandidati za premijera Nedžad Branković i - Hadžipašić. Sve do tog trenutka ja sam mislio da je u datim okolnostima Sulejman Tihić dobro rješenje za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH - u svakom slučaju puno bolje od Harisa Silajdžića, što - ruku na srce - i nije teško biti. Imponirala mi je njegova umjerenost i spremnost na politički kompromis, kao i dostojanstvo s kojim je primio neočekivani i nezasluženi izborni poraz od Silajdžića. No, s dobrim rezultatima SDA ostvarenim na lokalnim izborima, Tihić je odmah pokazao još jedno svoje ružno lice: oholog trijumfaliste željnog političke osvete Silajdžiću, bez obzira na njenu cijenu. Najproblematičnije je što će ogromni račun Tihićeve osvete, baš kao i opisane nespremnosti da se uhvati ukoštac s kriminalcima iz svoje stranke, skupo platiti svi građani Federacije BiH, a ne Silajdžić. Radi se o Tihićevoj nakani, prije nekoliko dana i zvanično potvrđenoj, da sruši projekt investicija u elektroenergetski sektor Federacije BiH koji se veže za aktuelnog federalnog ministra Vahida Heću i na koji je on, s razlogom, ponosan. Podsjećam, radi se (ili, nažalost, možda preciznije: radilo se) o najvećoj stranoj investiciji u historiji Bosne i Hercegovine, kojom su renomirane kompanije iz Njemačke, Austrije i Kazahstana bile spremne investirati preko sedam milijardi maraka u nove hidro i termo elektrane. Efekti \"Hećinog projekta\" bili bi od strateškog značaja za Federaciju: (in)direktno bi se zaposlilo preko 50.000 radnika, trajno bi bili riješeni problemi proizvodnje u rudnicima i položaja rudara, dugoročno bi bila osigurana elektroenergetska sigurnost zemlje, bio bi povećan izvoz struje... Nije ni čudo što ni Tihić, niti iko drugi relevantan, nije imao nikakvu primjedbu na Hećin koncept: nema prodaje resursa strancima, nema koncesije na resurse, nema (su)vlasništva nad izgrađenim elektranama, a investicije bi bile otplaćene isporučenom strujom po cijeni važećoj na evropskim berzama. No, mogućnost da neko iz Silajdžićeve stranke napokon napravi nešto dobro po državu bila je užasavajuća taman koliko i činjenica da Hećo nije dozvolio da vlasnik Avaza Fahrudin Radončić, preko Edhema Bičakčića, omogući svojim poslovnim partnerima Miroslavu Miškoviću, Vojinu Lazareviću, Damiru Fazliću i Miloradu Dodiku da zavladaju (i) strujom u Federaciji. Izlaz je nađen u, navodno, netransparentnoj proceduri izbora strateških partnera, iako nijedna od 37 kompanija koje su se prijavile na javni međunarodni poziv nije imala primjedbi na proceduru i jednoglasnu odluku Vladine Komisije o izboru strateških partnera. Koliko je Tihić, u zaslijepljenosti mržnjom prema Silajdžiću, nedosljedan najbolje se vidjelo iz njegovog nekoliko puta javno ponovljenog prijedloga: da se od tri odabrana strateška partnera potpiše ugovor samo s njemačkim, iako su svi odabrani po potpuno istoj proceduri, koja mu služi kao razlog da sruši Hećin projekt!? Zločin koji Tihić čini prema građanima Bosne i Hercegovine rušeći projekt investiranja u elektroenergetski sektor može se porediti s onim koji je Silajdžić napravio sahranjujući ustavne promjene u aprilu 2006. godine. Katastrofalne posljedice Tihićevih karakternih slabosti za sada osjećaju samo kupci goriva na bh. pumpama, a uskoro će i svi ostali građani. Ko ne zna šta nas čeka, može se informirati i iz teksta dr. Žarka Papića na stranicama koje slijede. P.S. Premijer jedne države članice Evropske unije mjesecima prije nedavne posjete našoj zemlji dogovorio je sastanak s federalnim premijerom Brankovićem sa željom da izrazi spremnost za investiranje izgradnje jedne termoelektrane u Federaciji. Dva dana prije njegovog dolaska Branković je, bez ikakvog objašnjenja, otkazao sastanak. Visoki gost se obratio premijeru Dodiku i načelni dogovor o izgradnji termoelektrane u Miljevini kod Foče je već postignut, uz samo jedan Dodikov uvjet: političku podršku strateškom opredjeljenju lidera Republike Srpske.