Na sajtu: www.Republikabih.com nadjoh odlicna zapazanja o Tihicu i Bakiru: DVIJE IZJAVE KLJUČNE ZA RAZUMIJEVANJE VLADAJUĆE BH FAMILIJE Izjava 1 Bakir Izetbegović na Vijeću Evrope: ¨Moramo li se razići da bismo živjeli u miru i blagostanju?¨ Znači, Izetbegović poručuje Evropljanima da je razlaz siguran put u mir i blagostanje, ali eto on bi volio da se ne razilazimo. Prvo, to je čista laž, jer ¨razlaz¨ ne bi vodio do ¨mira i prosperiteta¨ nego do nesagledivih posljedica u Federaciji. Bošnjaci bi ostali razbijeni u nekoliko nepovezanih enklava, tj. rezervata, i izloženi nestajanju u žabokrečini opkoljenih enklava, rezervata, dok ne bi bili progutani od susjednih država, najvjerojatnije od RS i Srbije. Osim što je lažna, gornja Izetbegovićeva izjava nam poručuje da se radi samo o ¨razlazu¨, a ne i o otimačini teritorija, koja je posljedica agresije i genocida. Bakir je još jednom po ko zna koji put dokazao da je četnički agent, isti kao njegov pokojni otac. Izjava 2 ¨Sulejmana Tihića znam osobno. Zajedno smo bili članovi Općinskog komiteta. Pošto je bio odvjetnik, koristili smo ga za pravne stvari. U njemu se tada nije mogao prepoznati bilo kakav nacionalizam. Sulejman Tihić tada i danas, sasvim su dva različita pojma. Da mu ne znam lik, rekao bih da se radi o dva čovjeka. Matične knjige iz tog vremena potvrđuju da se on u Šamcu u to vrijeme izjašnjavao kao Srbin¨ - naveo je nekadašnji tajnik Općinskog komiteta. Imajmo na umu da su Alija Izetbegović i Sulejman Tihić prvi rođaci i da se i Izetbegović izjašnjavao kao Srbin. Izetbegovićevi i Tihićevi sljedbenici opravdavaju ih tvrdeći da su morali, da su bili pod nekim pritiskom da se izjasne kao Srbi. Međutim, kada se zna da su oni iz Bosanskog Šamca, gdje su Hrvati bili dominantni, a Srbi neznatna manjina, nameće se pitanje kako to da Tihić i Izetbegović nisu imali problema da se odupru mnogobrojnijim Hrvatima, ali su pod pritiskom malobrojnih Srba ¨pokleknuli\' i izjasnili se kao Srbi.