Srpski obavještajac pod pseudonimom “Miloš” u svom izvještaju od 16. septembra 1992. godine kaže: “Nismo se posebno interesovali za zločine koje su počinili naoružani Srbi na ovom području, ali smo i pored toga saznali da je veliki broj građana, prvenstveno, muslimanske nacionalnosti nastradao, a i danas strada van borbenih dejstava što srpski narod etiketira kao zločinački, genocidni i fašisoidni”.
Ni komanda 1. Krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske nije bila neupućuena u ova zlodjela, tako da u izvještaju SJB Prijedor od 22. avgusta 1992. godine stoji:
“Njeni pripadnici su se istakli (misli se na Izviđačko – diverzantsku četu Zorana Karlice) i u akciji čišćenja Čarakova i to time što su ubijali civile, ženama čupali naušnice iz ušiju…”.
Tako “Miloš” izvještava: “Ono što je posebno opasno to su priče o lokaciji masovnih grobnica koje bi jednog dana, po završetku rata, mogle postati predmet interesovanja svjetskih i drugih humanitarnih organizacija koji bi na istim mogli graditi mišljenje o srpskom narodu kao genocidnom i fašizoidnom. Sve bi ovo moglo ostaviti teške posljedice na međunarodnom planu, a moglo bi biti povod i za vojnu intervenciju”.
Uporedo sa ovim dešavanjima, vršeno je i protjerivanje, pljačka i uništavanje imovine i vjerskih objekata muslimana i katolika. Ponavljao se isti scenarij kao u Bosanskoj Posavini i Podrinju, a glavni pokretač ovih radnji bio je Krizni štab srpskih općina. Osnivaju se i koncentracioni logori gdje je zatočeno nesrpsko stanovništvo, uglavnom civili.
E OVO JE GENOCIDNI BH ENTITET, STOKA NAJVEĆA ZLOČINAČKA