A za kraj bih ostavila ono najbitnije - porodicu. Dubokog sam ubjedjenja (i tu me niko ne moze razuvjeriti) da porodica nije na prvom mjestu. Da iz porodice sve pocinje. Nikada se niko ne pita ili ne prozove roditelje ova tri monstruma (izuzev spominjanja ove, kako je neko gore nazva kucke, koja je prikrivala zlocince). Sta su ti roditelji radili proteklih 16 -19 godina sa svojom djecom? Jesu li i jedan dan u njihovim zivotima sjedili sa tom svojom djecom i razgovarali o nekim stvarima, jesu li svojim ponasanjem ista pozitivno prenosili svojoj djeci? Jesu li se ikada makar malo trudili da to sto su donijeli na svijet postave i upute na pravi put? Sta ja to pricam? Naravno da nisu. Jer da jesu Denis bi bio danas sa svojom majkom i svojim prijateljima... Niko nek mi ne govori da je danas jako tesko odgojiti djete! Kako je Ana onako mogla odgajati svoga Denisa, koji je bio uzor u svemu? Od Denisa i djece slicne njemu nikoga nije mogla zaboliti glava a kamoli da mu se zivot okrene za 360 stepeni, da izgubi svaki smisao! Zato razmislite vi koji imate djecu kako ih odgajati. A i vi koji cete jednoga dana imati djecu razmislite isto.