U Bibliji, prvo spominjanje obrezivanja odnosi se na pripovijest vezanu za Mojsija i Knjigu Izlaska (4,24) u kojoj se kaže kako je Jahve pokušao ubiti Mojsija. Na to je Ziporah obrezala svoga sina, dotaknula Jahveu noge i rekla: \"Ti si mi mladoženja po krvi\", a on ga je ostavio živog. Transformacija obrezivanja iz etničkog u vjerski čin dogodila se sa Abrahamom, koji je, prema Bibliji, izvršio cirkumciziju u 99. godini, obrezao svoga sina Ismaila, koji je tada imao 13 godina, a kada je sa 90 godina Sara rodila Isaka, ovaj je bio obrezan sa osam dana. Knjiga Postanja (17,10) kaže: \"…svaki muškarac među vama mora biti obrezan. Ti moraš biti obrezan. Odrezat ćeš meso svoje kožice i to će biti simbol ugovora među nama. Kroz sve tvoje generacije svaki muškarac će biti obrezan u dobi od osam dana.\" Ovaj propis odnosio se na sve Jevreje, i slobodne i robove, i neobrezanost je značila ekskomunikaciju. Hebrejska riječ za punca, doslovno prevedena, znači \"onaj koji obrezuje\",