“Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade i posna i bosa, da prostiš, i hladna i gladna, i k tomu još, da prostiš, prkosna od sna.”
Rođen sam u neko sretnije doba kada se nije znalo tko je Hrvat, Srbin ili Musliman. Bitno je bilo da je čovjek - čovjek. Sada je neko drugo vrijeme, neki novi ljudi koje ne prepoznajem. Šta učini vrijeme od onih ponosnih Bosanaca i Hercegovaca? Zašto pokleknuše pred nametnutom mržnjom?
Zar nije dosta da se pod krinkom nacionalizma događaju ovakve ili još gore stvari a sve zbog šačice ljudi kojima upravo ovakvo stanje odgovara?
Ne mrzim, niti želim da mrzim, želim da živim u zemlji gdje neću strahovati za sudbinu svoje djece. Vrijeme je da kažemo NE nacionalizmu i okrenemo glavu ka boljoj budućnosti za sve nas.
Zašto dodavanje bijelog sirćeta nije efikasno za čišćenje mašine za suđe
Njemački ministar odbrane se izvinio što je američke kritike Ukrajine nazvao "glupim", ali neće mijenjati stav
Trener Ilirije nasmijao poslije poraza od Bosne i isključenja s utakmice: "Poslije j... nema kajanja"
Charlie Sheen se izvinio Robu Loweu zbog uvredljivih komentara: To je bilo baš djetinjasto
Costa zvao telefonom novog predsjednika Skupštine Srbije i pozvao ga na samit u Brisel