Ah ljepotice tako bih źelio biti Jesenjin makar ove moći :) Plače cura pored dveri što u sjajne vode dvore, u dvorima ko srebro smijeh se čuje, pjesme ore. Plače cura i mrzne se od jesenje hladne bure, i ozeblom rukom briše suze što joj licem cure. Sa suzama ona samo tvrdu koru kruha prosi, od stida i uzbuđenja glas joj molbu jedva nosi. Al od buke pirovanja ne čuje se njena želja, i curica stoji, plače pored smijeha i veselja