Dakle, veoma je bitno razumjeti da je Aleksandar Veliki slušao samo svoje vojnike, i nikoga više. Imao je povjerenja samo u svoje vojnike, od kojih su mnogi bili isti oni koje je poznavao još od najranijeg djetinjstva ... dakle, njegova sudbina, baš kao i njegovih saboraca bila je predodređena ratničkom školom koja je mnoge dječake obučavala za borbu praktično od onog trenutka kada dijete prohoda.