Parafrazirat cu jednog pjesnika;
... Na krivinama zadnji vagoni luđački tresu/ I mnogi prazne svoja crijeva zaboravljajuci na stid/ A oholost nekad suđeno da bude vrlina... Besprizorni usrecitelji, doušnici i sjecikese... Niko ni ne pokušava da bude više od hladne želatine/ Koja laprda naokolo kao rijetko gowno... Mnogo ih je i strašno galame/ Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu/ Da ne ostane ni pomen o ljepoti...