U današnjem društvu duboko su potresene prave vrijednosti, ljudske emocije, briga jednih o drugima, usmjerenost ka očuvanju zajednice. Sve ono što brak podrazujeva.
Ljudi se odgajaju tako da budu kompetetivne ubrzane jedinke, u neumornom traganju za još novca i još uticaja.
Sasvim je očekivan status oklijevanja za sklapanjem brakova ili povećan broj razvoda.
religiozni obicaju su uvijek bili glavni katalizator za sklapanje i odrzavanje brakova. vjeciti brakovi mozda i nisu prirodno ljudsko stanje. u drustvima, gdje religijske tradicije igraju manju ulogu, ljudi se vracaju prirodnom stanju slobode. to ne iskljucuje da su ljudi manje skloni emocijama kao sto su empatija i ljubav vec biraju da dijele te emocije sa vecim brojem ljudi a ne sa ogranicenim brojem kao sto je propisano u nekim religioznim tekstovima.
@SavjetnikHuso
Ideš na crno-bijelo kombinaciju poimanja mordernog i religijskog braka.
Iz religijskog je dobro shvatanje braka kao neformirane cijeline, žive materije na kojoj valja konstantno raditi i koja se transformiše i sazrijeva kao i ljudi sami.
Iz modernog je dobro shvatanje da brak nije ad acta i da je ok otići kad si iskonski nesretan. Jer ni haljinu ne valja krpiti a kamoli ljubav.
Sredina je negdje između.
@AriaScorpio brak treba pokusati popraviti ali u smislu ravnopravnosti muza i zene. ako se zena mora samo popraviti a ne muz u tom braku ( kao sto religije i patrijahalna drustva diktiraju) onda to nije istinska popravka. na kraju, ako je nesto pokvareno, treba se uzeti nesto novo.
