Mudre riječi iz dobra srca Gojerova, žive ljudske gromade, kao planine, - zaslužuju moje najviše priznanje uz posvetu ove pjesme : ZAR NISMO SVOJTA 1 O bože šta čeka nas što se ne zatvaramo ni u tor ni u rod! U drugima tražimo spas. Sklanjam se od vonja samotničkog straha. Ne strepim od slobode, od izlaska u svijet iz doma zatvorenih vrata. Sanjam blagovijesti o ljubavi uzvišenoj, posvećenoj. I svjetski Panteon - svetionik i svjetlo. A svijet još - lađa bez kompasa! Bez jedra i vjetra. pa gorka ova beskućnička zebnja i žudnja zavičajna. Zar smo zaboravili da smo stvoreni u ljubavi i potrebi za drugim! Ne da ga o-svojimo, pri-svojimo nego svojtom učinimo.