Komentar
Svako treba da osluškuje sebe - neko voli plažu, neko voli planinu, neko voli livadu, neko voli pustinju, neko voli grad i da se probija kroz gužve... ja volim tvrđave. Volim da spustim ruku na taj kamen, vekovima star, i osetim tu energiju. Volim da prethodno pročitam ponešto o tvrđavi koju posećujem da bih ukapirao šta je tu smisao i ko je tu šta gde i kako uopšte zašto. A onda je usledio šok... ma koliko ja tvrđava po inostranstvu obišao i ma koliko poštovanja imao
prema svemu tome, objektivnom značaju i bilo kom kontekstu - Srbija prosto ODVALJUJE sa ponudom. Malo je jedan život za istraživanje Kalemegdana, Petrovaradina, Smederevske i Golubačke tvrđave. U igru uopšte ne ubacujem Viminacium, Gamzigrad i manastire... neka ostane fokus na četiri pobrojane tvrđave. Zamisli ti kolika je ta lepota kada neki okupator ratuje protiv nekog branioca, ili obrnuto, DECENIJAMA navaljuje da provali u tvrđavu... i napokon provali,
pobije i osakati svakog živog kog zatekne - ali, ne sruši tvrđavu i to ne iz razloga interesa ili što će koristiti tu tvrđavu, jer bi svaka tvrđava, po pravilu, gubila značaj posle bitke pošto bi ostajala u dubini teritorije... nego je ne sruši - jer je zadivljen njenom lepotom i "neizrecivom prelepošću". I tako iz veka u vek, iz epohe u epohu... i ostadoše neke tvrđave i dan-danas, ne zbog toga što ih je branila SILA, nego što ih je odbranila LEPOTA. Ali, pošteno je reći da
PRIKAŽI ODGOVORE (2)
Prikaži sve komentare (308)