Čitajući ove negativne i puno pozitvne komentare pokušavam razumjetis jednm tolerancijom, poštovanjem Bošnjake i njihovu politiku, te sam sebe uvjeriti da ona izreka: \" Sa Srbima nekako, ali Muslimanima nikako!\" nije istina, ali sve dublje čitajujući nade postoji sve manje, al na kraju se sitim Nedima Jahića i sličnih i shvatim da nade za neki suživot ipak postoji! Ne znam ČEMU tolika gorčina Bošnjaka?Jel to zbog osjećaja klaustrofobije i 23posto teritorija? Zbog toga što se polako otvaraju oči gdje shvaćate da ostala dva narroda nisu manjina nego konstitutvan narod? A takvi narodi ne samo da imaju prava na vlastiti jezik, kulturu ( čitaj svoju televiziju) nego i na autonoomiju, pa i na separatizam ako nije moguće drugačije. Molimo Boga da je to još daleko i da ćemo steć nekakav dijalog. Okrenimo se federalnim državama i vidimo kakostoje stvari kod njih. Čisti primjer Indija gdje svaka regija bila ona od 500 000 stanovnika ili 10 miliona šalje isti broj zastupnika u parlament.