Ko je zapravo napadač na izraelsku ambasadu za kojeg Dačić tvrdi da je islamista, a sprema mu se pravoslavna sahrana?
Dok vlasti slučaj predstavljaju kao čin radikalnog islamizma, podaci koji cure u javnost o napadaču Dariju Nikoliću otvaraju niz ozbiljnih nelogičnosti.
Nikolić je neutralisan u noći između utorka i srijede kada je, naoružan sa dva noža, nasrnuo na pripadnika Žandarmerije koji je obezbjeđivao diplomatsko predstavništvo Izraela. Žandarm je u samoodbrani upotrijebio vatreno oružje i usmrtio mladića.
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić odmah nakon incidenta događaj je proglasio terorističkim napadom, podigao nivo bezbjednosne prijetnje na najviši stepen i saopćio da je napadač nasrnuo na policajca uzvikujući "Allahu ekber", kvalifikujući ga kao radikalnog islamistu.
Međutim, ubrzo se pojavio niz činjenica koje ozbiljno dovode u pitanje takvu jednostranu sliku.
Ispostavilo se da je napadač kršten u pravoslavnom manastiru Radovašnica, a njegova porodica oštro demantuje navode da je Dario prešao na islam.
Prema saznanjima srbijanskih medija, mladić je na sam dan nestanka trebao prisustvovati obilježavanju porodične krsne slave Svete Petke, a porodica trenutno priprema pravoslavnu sahranu. Majka i očuh su nakon napada privedeni.
Porodica ubijenog se javno ograđuje od terorizma, ali tvrdi da je Dario bio izuzetno naivan, povučen i nesamostalan. Njegova prabaka navela je za srbijanske medije da on "nije znao da se snađe ni u Šapcu, a kamoli u Beogradu", iznijevši sumnju da ga je neko morao navoditi i manipulisati njime dok je boravio kod oca u Njemačkoj.
Prema nezvaničnim informacijama, Nikolić je u junu deportovan iz Njemačke, navodno zbog ekstremističkih objava na mrežama.
Komšije iz Šapca svjedoče da se nakon povratka ponašao čudno, "kao da je pao s Marsa", ali da nije pokazivao znakove agresivnosti. Posljednji put se porodici javio s tvrdnjom da ide na šišanje, nakon čega mu se izgubio svaki trag, sve do smrtonosnog napada u Beogradu.
Istražitelji trenutno rekonstruišu njegovo kretanje u satima prije pogibije, uključujući posjetu jednom tržnom centru na Karaburmi i kući u Borči.
No, ključna pitanja ostaju bez odgovora - kako je mladić koji je krenuo na pravoslavnu slavu završio ispred izraelske ambasade s dva noža, ko je njime upravljao i šta zapravo stoji iza tvrdnji o vjerskim pokličima koje je zvanični Beograd požurio plasirati u javnost?
