Koliko vrijedi rad u Republici Srpskoj: Mladi s fakultetom čekaju posao, a poslodavci traže zidare i tesare

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, na evidenciji nezaposlenih nalazi se 8.149 osoba mlađih od 30 godina. U banjalučkoj filijali evidentirane su 482 mlade osobe, od kojih 148 ima visoku stručnu spremu.

Među njima su diplomirani fizioterapeuti, sanitarni inženjeri, medicinski laboranti, ekonomisti i pravnici. Najviše nezaposlenih mladih s fakultetskom diplomom ima između 27 i 30 godina, što znači da se na evidenciji nalaze i oni koji su već nekoliko godina mogli provesti na tržištu rada.

I dok oni traže priliku za zaposlenje, poslodavci iskazuju potrebu za kadrovima u obrazovanju, zdravstvu, elektrotehnici i građevinarstvu. Traženi su odgajatelji, ljekari, profesori matematike i fizike te inženjeri elektrotehnike i građevinarstva.

Najteže do zanatlija

Najizraženiji nedostatak radnika, međutim, prisutan je u pojedinim zanatskim zanimanjima. Zidar, armirač i tesar postali su profili koje poslodavci teško pronalaze, a slična situacija je i s poslastičarima.

Takav odnos ponude i potražnje pokazuje da diploma sama po sebi ne garantuje zaposlenje, ali ni da je svako slobodno radno mjesto automatski prilika koju će neko prihvatiti. Između potrebe poslodavca i odluke radnika nalaze se i plata, radno vrijeme, sigurnost zaposlenja i mogućnost profesionalnog razvoja.

Iako poslodavci prijavljuju nedostatak zanatlija, prosječna neto plata u građevinarstvu u Republici Srpskoj u septembru iznosila je 1.336 KM, dok je u ugostiteljstvu i smještaju bila 1.310 KM.

Oba iznosa znatno su ispod republičkog prosjeka od 1.727 KM, a niža su i od iznosa sindikalne potrošačke korpe od 2.964 KM. Ovi podaci otvaraju pitanje da li su ponuđene zarade i uslovi rada dovoljno privlačni da odgovore na potrebe poslodavaca.

Upravo je pitanje zarada važno kada se govori o nedostatku radnika. U vremenu kada troškovi hrane, stanovanja i drugih osnovnih životnih potreba opterećuju kućne budžete, visina plate postaje jedan od ključnih faktora pri izboru posla. Zakonski minimalac može predstavljati donju granicu primanja, ali sam po sebi ne govori koliko je određeno zanimanje plaćeno niti da li ponuđena zarada odgovara zahtjevnosti posla.

To se posebno odnosi na zanimanja koja zahtijevaju fizički napor, rad na gradilištu, odgovornost ili specifične vještine. Bez podataka o konkretnim ponudama poslodavaca ne može se tvrditi da je plata glavni razlog nedostatka radnika, ali se ni tržište rada ne može razumjeti samo prebrojavanjem nezaposlenih i slobodnih radnih mjesta.

Većina ne čeka dugo

Podaci Zavoda pokazuju i da većina mladih s visokom stručnom spremom u Banjoj Luci ne ostaje dugo na evidenciji. Do godinu dana posao traže 74 osobe, dok se 43 nalaze na evidenciji od jedne do dvije godine. Ipak, 31 osoba čeka zaposlenje duže od dvije godine, od čega 14 duže od tri godine.

S druge strane, Zavod nema objedinjene podatke o ukupnom broju radnih mjesta koja su ostala nepopunjena, a broj oglasa nije isto što i broj poslova na koje poslodavci nisu uspjeli pronaći radnike.

Zato se pitanje tržišta rada ne svodi samo na to ko ima posao, a ko ga traži. Važno je i kakvi se poslovi nude, koliko su plaćeni i da li obrazovanje i obuka odgovaraju potrebama privrede.

Dok jedni čekaju priliku da rade u struci za koju su se školovali, drugi traže ljude koji će obavljati poslove bez kojih građevina, ugostiteljstvo i druge djelatnosti ne mogu funkcionisati. Između te dvije stvarnosti nalazi se jedan od ključnih izazova tržišta rada u Republici Srpskoj: kako povezati ljude koji traže zaposlenje s poslovima za koje postoji stvarna potreba, uz uslove koji će biti prihvatljivi i radnicima i poslodavcima.