Orhan Rokša je iz poslijeratnog Mostara stigao do pozicije u Audiju: "Uspješne ljude najčešće izdvajaju tri osobine"

Da AI nema zadnju riječ, smatra Orhan Rokša, Program Manager za digitalnu transformaciju, IT i AI strategiju u Audiju u Ingolstadtu.

Rokša je odrastao u poslijeratnom Mostaru, a nakon mostarskog UWC-a (United World College) školovao se u Sjedinjenim Američkim Državama. Uoči Kiss the Future AI Summita koji se održava 15. i 16. oktobra u Sarajevu, govorio je o tome kako je od Mostara stigao do Ingolstadta, kako AI rješenje iz prototipa prelazi u svakodnevnu upotrebu te zašto evropske fabrike, bez obzira na Kinu i kinesku proizvodnju, još nisu otpisane.

Iz poslijeratnog Mostara stigli ste do pozicije u Audiju u Ingolstadtu. Šta je bilo presudno na tom putu i šta biste poručili mladim inženjerima i IT stručnjacima iz BiH koji žele graditi međunarodnu karijeru?

Moj put sigurno nije počeo u okolnostima koje bi neko opisao kao idealne za izgradnju globalne karijere. Odrastao sam u poslijeratnom Mostaru, u vremenu kada se obrazovni sistem još obnavljao i kada su uslovi za školovanje često bili daleko od idealnih. Veliku zahvalnost za to dugujem roditeljima, koji su me naučili da se ne trebamo usmjeravati na ono što nam nedostaje, nego na ono što možemo uraditi s onim što imamo.

Kroz obrazovanje i profesionalni život shvatio sam da uspješne ljude najčešće izdvajaju tri osobine: proaktivnost, ustrajnost i spremnost da pomognu drugima.

Mnogo ljudi zna prepoznati problem, ali je znatno manje onih koji će preuzeti inicijativu i pokušati pronaći rješenje. Još je manje onih koji će nastaviti nakon prvog neuspjeha, odbijanja ili zatvorenih vrata. Polazna tačka svakako utiče na naš put, ali ne mora odrediti koliko daleko možemo stići.

U AI sektoru je to posebno važno. Tehnologija se mijenja toliko brzo da nije presudno samo ono što danas znamo, nego koliko brzo možemo učiti, prilagođavati se i svoje znanje pretvarati u rješenja za stvarne probleme. Mladi ljudi ne trebaju čekati savršenu poziciju ili nečiju dozvolu da počnu. Danas mogu praviti vlastite projekte, eksperimentisati, pokazivati rezultate i učiti kako tehničko znanje povezati s potrebama ljudi i kompanija. Globalna karijera često ne počinje velikom prilikom, nego malim problemom koji smo odlučili ozbiljno riješiti.

Treća osobina o kojoj se možda najmanje govori jeste spremnost da pomognemo drugima. Karijera se ne gradi samo diplomama, pozicijama i tehničkim znanjem, nego i povjerenjem. Ljudi pamte one koji su bili spremni podijeliti znanje, pomoći timu ili nekome otvoriti vrata. Takvi odnosi s vremenom postaju jednako važni kao i samo stručno znanje.

Danas sam u svom timu jedina osoba koja nije rođena u Njemačkoj. Put do pozicije na kojoj sam danas nije bio jednostavan, ali mi je pokazao da mjesto rođenja, ime, akcenat ili početne okolnosti ne moraju određivati profesionalni domet.

Mladim inženjerima i IT stručnjacima bih zato poručio da ne pokušavaju biti samo dobri izvršioci zadataka. Neka budu ljudi koji uočavaju probleme, predlažu rješenja, kontinuirano uče i pomažu ljudima oko sebe da budu bolji. U globalnom IT i AI sektoru na kraju se najviše cijeni ono što možete pokazati: koji ste problem prepoznali, kako ste ga riješili i kakvu ste vrijednost svojim znanjem stvorili.

Kineski proizvođači poput BYD-a znatno su skratili razvojne cikluse novih modela. Kako Audi koristi AI da odgovori na taj tempo, a da pritom ne ugrozi kvalitet i sigurnost po kojima je poznat?

U automobilskoj industriji mnogo vremena odlazi na obradu velikih količina podataka, ponavljajuće analize, poređenje dokumentacije i rano otkrivanje mogućih odstupanja. AI može ubrzati upravo te dijelove procesa, omogućiti da se potencijalni problemi prepoznaju ranije i dati inženjerima više vremena da se posvete odlukama koje zahtijevaju njihovo iskustvo i stručnu procjenu. Ono što se može automatizirati jesu pojedini koraci, ali ne i odgovornost za konačni rezultat.

Važno je naglasiti da se veća brzina ne postiže samo primjenom AI-ja. Ona proizlazi iz kombinacije jasnih prioriteta, kvalitetnih podataka, efikasne saradnje među timovima, ponovne upotrebe već razvijenih rješenja i oslanjanja na snažne tehnološke partnere. AI je važan akcelerator tih promjena, ali nije zamjena za kvalitetan razvojni proces niti za inženjersku stručnost. Njegova uloga je da pomogne da se kvalitetni rezultati postižu efikasnije.

Audi već javno pokazuje kako se AI koristi za unapređenje efikasnosti procesa i podršku kontroli kvaliteta. Cilj nije razvijati brže po svaku cijenu, već ukloniti aktivnosti koje ne doprinose kvalitetu, ranije prepoznati potencijalne greške i omogućiti stručnjacima da se fokusiraju na zadatke u kojima njihovo iskustvo donosi najveću vrijednost. Na taj način moguće je kombinovati nove tehnologije sa visokim standardima kvaliteta i sigurnosti koji predstavljaju osnovu povjerenja u brend.

Sve češće se može čuti da primjena AI-ja više nije samo pitanje inovacije, nego i buduće konkurentnosti fabrika. Koliko je situacija u Evropi zaista ozbiljna za pogone koji zakasne s digitalnom transformacijom?

Ne bih rekao da će samo odluka o primjeni AI-ja odrediti sudbinu svake fabrike. Sposobnost pogona da digitalizira svoje procese i efikasno koristi podatke sigurno će biti jedan od važnih faktora njegove buduće konkurentnosti, ali ne jedini.

Transformacija fabrike ne znači samo uvesti nekoliko AI alata. Potrebni su kvalitetni i dostupni podaci, povezana proizvodna oprema, odgovarajuća infrastruktura, sigurni sistemi i novi načini rada. Prije svega, potrebni su ljudi koji razumiju kako koristiti nove tehnologije i kako ih primijeniti u svakodnevnom poslovanju.

Iz svog iskustva u Audiju vidim da evropske fabrike i dalje imaju ogromnu prednost u znanju svojih stručnjaka, kvalitetu proizvodnje i decenijama građenom industrijskom iskustvu. AI ne treba zamijeniti to znanje. Njegova najveća vrijednost je u tome da pomogne da se postojeće znanje bolje koristi, brže prenosi i efikasnije primjenjuje širom organizacije.

Situaciju u Evropi vidim kao ozbiljan izazov, ali ne i kao nešto unaprijed izgubljeno. Gubitak konkurentnosti nije neizbježan, ali odgađanje transformacije ima svoju cijenu. Fabrike koje uspiju spojiti svoje industrijsko iskustvo s podacima, automatizacijom i bržim donošenjem odluka imat će dobre šanse da ostanu konkurentne i u budućnosti. One koje digitalnu transformaciju budu posmatrale kao prolazni trend sve će teže pratiti tempo globalne konkurencije.

Njemačka automobilska industrija decenijama se oslanja na inženjersko iskustvo. Šta se događa kada AI predloži rješenje koje je u suprotnosti s procjenom iskusnog inženjera? Ko u Audiju na kraju ima zadnju riječ?

Najkraći odgovor je da AI nema zadnju riječ. AI često posmatram kao izuzetno naprednog analitičkog asistenta. Može za kratko vrijeme pretražiti, povezati i analizirati toliko podataka da bi čovjeku za isti posao bili potrebni dani ili sedmice. Može prepoznati obrasce koje inženjer možda ne bi odmah uočio i na osnovu njih predložiti određenu optimizaciju. Ali preporuka AI-ja nije konačna odluka.

AI ne mora poznavati sav kontekst koji iskusan inženjer uzima u obzir, a ne može ni preuzeti odgovornost za posljedice donesene odluke. Zbog toga neslaganje između algoritma i inženjera ne posmatram kao situaciju u kojoj jedan mora automatski biti u pravu. To je signal da treba dodatno provjeriti podatke, pretpostavke na kojima model radi i obrazloženje inženjera. Moguće je da je AI otkrio nešto novo, ali je jednako moguće da modelu nedostaje važan dio konteksta.

Audi je u svojim javno objavljenim principima jasno definisao da AI sistemi podliježu ljudskom nadzoru i odgovornosti. Posebno kod odluka koje utiču na kvalitet i sigurnost, konačna riječ i odgovornost ostaju na stručnjaku ili odgovornom timu. AI može ubrzati put do odluke, ali ne može preuzeti odgovornost za njene posljedice.

Šta iz neposrednog iskustva u Audiju želite prenijeti publici u Sarajevu? Koja bi lekcija mogla biti posebno korisna domaćim kompanijama, inženjerima i liderima?

Najvažnija lekcija koju donosim na AI Summit jeste da uspješna AI transformacija ne počinje izborom tehnologije, nego jasnim razumijevanjem problema koji želimo riješiti. Možemo napraviti tehnički impresivno AI rješenje, ali ako ono nije povezano sa stvarnim poslovnim procesom, ako nije jasno ko je odgovoran za njegovu primjenu i ako ne donosi mjerljivu vrijednost, teško će zaživjeti izvan prezentacije ili pilot-projekta.

Iz iskustva rada u velikom i složenom sistemu kao što je Audi naučio sam da je tehnologija samo jedan dio uspjeha. Jednako su važni kvalitet podataka, saradnja različitih odjela, povjerenje korisnika i spremnost organizacije da mijenja način na koji radi. Napraviti prototip često je lakši dio posla. Pravi izazov je pretvoriti ga u pouzdano rješenje koje ljudi svakodnevno koriste i koje dugoročno stvara vrijednost. Na Samitu zato želim iz prve ruke govoriti upravo o razlici između AI demonstracije koja izgleda impresivno i AI rješenja koje zaista funkcioniše u stvarnom poslovnom okruženju.

Pored stručnog dijela, dio govora želim posvetiti i ličnim iskustvima i lekcijama koje bi mogle biti korisne mladim ljudima koji tek grade svoj put u ovoj oblasti.

Zašto je, prema vašem mišljenju, Kiss the Future značajan za privrednike i IT stručnjake u BiH?

Sretan sam što se jedan ovakav summit, koji po sadržaju i ambiciji prati standarde sličnih međunarodnih događaja kojima sam imao priliku prisustvovati, organizuje upravo u Bosni i Hercegovini. Važno je da Sarajevo ne bude samo mjesto iz kojeg pratimo globalne tehnološke promjene, nego i mjesto u kojem se o njima razgovara, razmjenjuju iskustva i stvaraju nove ideje i saradnje.

Za privrednike je ovo prilika da AI sagledaju kroz vrlo konkretna poslovna pitanja: gdje može unaprijediti procese, smanjiti troškove, povećati efikasnost ili otvoriti prostor za nove proizvode i usluge. IT stručnjacima, s druge strane, ovakav samit daje priliku da čuju iskustva iz stvarnih projekata i velikih sistema, upoznaju drugačije pristupe i ostvare kontakte koji kasnije mogu prerasti u saradnju.

Najveću vrijednost ipak vidim u tome što Kiss the Future na jednom mjestu povezuje poslovni i tehnološki svijet. U Bosni i Hercegovini imamo kvalitetne stručnjake i dobre ideje, ali nam često nedostaje prostor u kojem se tehnološko znanje susreće s konkretnim poslovnim potrebama. Volio bih da rezultati takvih susreta ne budu samo zanimljivi razgovori, nego konkretni projekti, partnerstva i nove prilike.

Orhan Rokša jedan je od govornika trećeg Kiss the Future AI Summita, koji će se 15. i 16. oktobra održati na šest pozornica u Narodnom pozorištu, Bosanskom kulturnom centru i Pozorištu mladih u Sarajevu. Karte za sve programe Summita dostupne su putem Entrio platforme, a kompletna agenda i
lista govornika mogu se pronaći na kissthefuture.ai.