"Blijedoplava tačka"
52

Fotografija iz 1990. kao upozorenje Carla Sagana: Zašto su njegove riječi danas aktuelnije nego ikada

Piše: B. R. |
Carla Sagan pri prikazivanju fotografije "Blijedoplava tačka" 1990. godine (Foto: The Planetary Society/Vimeo)
Carla Sagan pri prikazivanju fotografije "Blijedoplava tačka" 1990. godine (Foto: The Planetary Society/Vimeo)
Poslušajte članak
Fotografija "Blijedoplava tačka (Pale Blue Dot)", koju je NASA-ina letjelica Voyager 1 snimila s udaljenosti od čak 6,4 milijarde kilometara, i nakon više od tri decenije ostaje jedan od najsnažnijih podsjetnika na ljudsku povezanost i krhkost planete Zemlje.

Prije nego što je zauvijek ugasila kamere 14. februara 1990. godine, letjelica je na nagovor astronoma Carla Sagana napravila posljednju fotografiju. Okrenula se prema Zemlji i snimila je kao sitnu, sjajnu tačku u sunčevoj zraci, piše portal Science Alert.

Efekat pogleda izvana: Promjena ljudske perspektive

Naučnici opisuju poseban psihološki fenomen koji astronauti doživljavaju kada posmatraju Zemlju iz svemira - tzv. efekat pregleda (overview effect). Istraživanjima je utvrđeno da pogled na Zemlju iz ove perspektive izaziva duboko strahopoštovanje, pojačan osjećaj zajedništva među ljudima i svijest o tome koliko je naša planeta ranjiva.

Kada je "Blijedoplava tačka" izložena u velikom formatu u NASA-inom laboratoriju, posjetioci su neprestano dodirivali dio fotografije gdje se nalazi Zemlja, do te mjere da je taj segment morao biti više puta zamijenjen.

Sagan je u svojoj istoimenoj knjizi tu emociju sažeo riječima: "Pogledajte ponovo tu tačku. To je ovdje. To je dom. To smo mi".

Digitalna era i paradoks moderne usamljenosti

Danas, u svijetu pametnih mobitela, društvenih mreža i brzih obavještenja, mogućnosti za komunikaciju su neograničene, ali osjećaj usamljenosti ostaje prisutan.

Prema prošlogodišnjoj procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), jedna od šest osoba širom svijeta bori se s usamljenošću.

Iako aplikacije s umjetnom inteligencijom mogu privremeno smanjiti osjećaj usamljenosti, dajući utisak da nas neko sluša, rezultati dugotrajnih istraživanja govore da učestalo korištenje ovih alata prate dublje emocionalne praznine.

Tehnološka mogućnost da nekoga kontaktiramo ne znači automatski da s tom osobom osjećamo pravu bliskost.

Za razliku od modernih ekrana koji nas navode da konstantno zumiramo detalje, tuđe živote i objave, fotografija letjelice Voyager 1 ima potpuno suprotan efekat - odvlači nas milijardama kilometara daleko. S te udaljenosti ne postoje brojači pratilaca, državne granice, statusni simboli ni sukobi. Svi koji su ikada živjeli nalaze se na toj jednoj, istoj tački.

Dok Voyager 1 nastavlja svoje putovanje kroz međuzvjezdani prostor kao najudaljeniji objekat koji je čovjek stvorio, mala fotografija koju je ostavio iza sebe i dalje nas podsjeća ne samo na to kako se povezujemo, već i na to koliko smo već duboko povezani, piše Science Alert.

Klix.ba čitajte i u našoj aplikaciji za iOS ili Android.

Dodajte Klix.ba među omiljene izvore na Googlu
Komentari
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
Više na istu temu
Možda vas zanima