NASA pronašla način da održi sondu Voyager 2 u funkciji još najmanje godinu

Voyager 2 i njegov blizanac Voyager 1, koji su lansirani 1977. godine, oslanjaju se na oblik nuklearne baterije poznat kao radioizotopni termoelektrični generator, koji koristi toplotu nastalu raspadanjem plutonija. Međutim, količina plutonija na svakoj sondi smanjuje se za oko četiri vata godišnje.

Kako bi sonda nastavila raditi s tom sve manjom količinom energije, inženjeri su nedavno smanjili potrebe Voyagera 2 za električnom energijom tako što su isključili nekoliko uređaja koji nisu povezani s naučnim radom i iskoristili "alternative koje troše manje energije", a koje su i dalje dovoljno učinkovite da održavaju letjelicu toplom dok se nalazi tako daleko od Sunca, saopćili su zvaničnici NASA-e.

"Energetske rezerve svemirske letjelice postale su izuzetno male, zbog čega tim mora štedjeti energiju isključivanjem neesencijalnih uređaja i sistema", napisali su zvaničnici NASA-e o misiji kojom upravlja Laboratorij za mlazni pogon ove agencije.

Smanjenje količine raspoložive energije ima mjerljiv utjecaj na naučni rad obje letjelice, jer je svaka od njih isključila po dva naučna instrumenta samo od 2024. godine. Iako su neki od tih instrumenata isključeni nakon što su letjelice prije nekoliko decenija završile svoje historijske prelete pored planeta, drugi su isključeni zbog potrebe za električnom energijom.

Letjelice su prvobitno lansirane sa po 10 instrumenata, a Voyager 2 sada ima još samo tri aktivna instrumenta. U početku je izgledalo da će Voyager 2 kasnije ove godine morati isključiti još jedan od tih instrumenata, ali srećom, nove preraspodjele energije omogućit će da sva tri rade "najmanje još godinu", saopćila je NASA.

Na Voyageru 1 bit će provedena ista promjena u raspodjeli energije, odnosno "Big Bang", "u narednim mjesecima". Signalu je do svake letjelice potrebno gotovo 24 sata da stigne u jednom smjeru, a zvaničnici su istakli da je Voyager 1 udaljeniji od Zemlje nego njegov blizanac. Voyager 2 se nalazi na udaljenosti od oko 142 astronomske jedinice, odnosno udaljenosti Zemlje od Sunca, dok se Voyager 1 približava udaljenosti od 171 AJ.

Dvije svemirske letjelice prvobitno su lansirane kako bi iskoristile rijetko poravnanje džinovskih planeta vanjskog dijela Sunčevog sistema, koje su, prema udaljenosti od Sunca, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Svaki Voyager je najprije proletio pored Jupitera i Saturna, pri čemu je napravio dotad neviđene snimke planeta i njihovih mjeseca.

Nakon toga, Voyager 1 je usmjeren tako da leti iznad ravni Sunčevog sistema, poznate i kao ekliptika, dok je Voyager 2 nastavio let pored Urana i Neptuna, postavši prva svemirska letjelica koja je vidjela ove svjetove i njihove mjesece. Posljednji prelet Voyagera 2 pored neke planete dogodio se 1989. godine.

Dvije letjelice i dalje šalju naučne podatke iz međuzvjezdanog prostora. Voyager 1 ušao je u taj prostor 2012. godine, dok je Voyager 2 to učinio 2018. godine. Voyager 1 je najudaljenija svemirska letjelica Zemlje i trenutno se nalazi na udaljenosti od oko 25,5 milijardi kilometara.