Nove generacije političara možda dolaze, ali je pitanje donose li nove ideje ili brane iste rovove

Nova lica u politici vidljiva su uoči bilo kojih izbora, no najveći broj takvih je tu kratkotrajno, da popuni izborne liste i tu uglavnom završava njihov politički izlet.

Ipak, posljednjih desetak godina u nekoliko stranaka profilisalo se više političara, koji bi trebali predstavljati novu generaciju kadrova na političkoj sceni. Većina ih je krenula s lokalnog nivoa, ali u deceniji iza nas već su pokazali ambiciju dugoročnog djelovanja i na višim nivoima.

Deceniju i po za nama političku scenu u BiH dominantno su obilježili političari poput Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića, Milorada Dodika, Željka Komšića i nekih drugih. Političke bitke koje su međusobno vodili bazirale su se na pitanjima ustrojstva BiH, odnosa entiteta i države, konstitutivnosti, Izbornog zakona, OHR-a, nacionalnih interesa, građanskog naspram etničkog koncepta države i tako dalje. Ponekad bi se učinio korak naprijed pa korak ili dva nazad pa opet ispočetka.

Nove generacije koje su izronile i još izranjaju na tim temeljima, na određeni način predstavljat će novu postavu političkih lidera, uz koje se nameće ključno pitanje: Da li će biti sposobni napraviti iskorak, donijeti nove ideje, spremnost za kompromise, jačati ekonomiju države, ulagati u obrazovanje, kulturu i jačanje populacije države ili će zarad pozicija nastaviti iste bitke iz istih političkih rovova?

Ko se nameće kao nova generacija političara

Pod novim ili relativno novim licima u politici ne podrazumijevaju se samo kadrovi mlađi po godinama, već prije svega po političkom prisustvu i iskustvu. Tako naprimjer nove perjanice SDA Haris Zahiragić i Faruk Kapidžić, iako su u politici već prilično dugo, ali je jasno da čine duo na koji aktuelna SDA igra za naredne godine. I jedan i drugi pokazuju da svojim politikama i stavovima čvrsto stoje uz aktuelnog lidera Izetbegovića te se i njihovo buduće djelovanje može posmatrati na dosadašnjoj liniji.

U SDP-u su to lider sarajevskog ogranka stranke Adnan Šteta, zatim Benjamina Karić ili Nerin Dizdar i neki drugi. Ko će u SDP-u isplivati kao novi lider pokazat će i predstojeći izbori, ali i kongres na kojem će se izabrati novi predsjednik stranke i to nakon što je Nermin Nikšić najavio povlačenje. Tek će naredne godine otkriti kojim putem će se kretati SDP: iste valne dužine kao i za vrijeme Nikšića ili neki novi pristup s novim čelnim ljudima.

HDZ gradi priču s Darijanom Filipović, Andrijanom Katić, Mariom Kordićem, ali uz neprekidno mentorstvo starih kadrova predvođenih Draganom Čovićem. Dosadašnji aktivizam svih nabrojanih pokazuje da ne postoji ni minimum odmicanja od već utemeljenih politika na kojima počiva HDZ, što ukazuje da ni naredni period iz HDZ ne donosi novi vjetar.

U SNSD-u vidljivo nadolaze Igor Dodik, koji je politiku učio od oca Milorada, zatim Radovan Kovačević, Sanja Vulić i neki drugi kadrovi, ali uz potpunu posvećenost idejama i ciljevima koje godinama provodi Milorad Dodik. Ipak, ko god da preuzme vodeću ulogu u SNSD-u, utjecaj Dodika je toliko jak da će još mnogo godina pristup te stranke ostati isti, a možda i radikalniji.

Kao jedan od najprepoznatljivijih kadrova nove generacije političara u RS-u je Draško Stanivuković, koji se nameće kao lider opozicije, ali sa istim ili čak radikalnijim idejama u odnosu na neke starije kadrove. Stanivuković, koji je godinama najavljivan kao novi lider politike RS-a jako dobro poznaje navike mlađih generacija i to vješto koristi, no u političkom smislu on pokazuje da je spreman voditi mnogo radikalniju i autoritarniju politiku nego čak i aktuelna vlast u RS-u.

To je pokazao kroz više primjera, gdje u Narodnoj skupštini RS-a čak prozivao i kritikovao aktuelnu vlast, tražeći radikalnije poteze entiteta RS naspram države. Pored toga bez zadrške je podržao sve poteze Milorada Dodika u trenucima kada je NSRS izglasavao antidržavne zakone.

U SDS-u je najveća nepoznanica, s obzirom da nakon povlačenja Mirka Šarovića i Mladena Bosića ne mogu da se smire s liderom stranke, a samim time ni da profiliraju kadar koji će ih predvoditi u godinama koje dolaze. Kao novo ime s kojim su izašli posljednje dvije godine je iskusni profesor Branko Blanuša, ujedno i predsjednik stranke i kandidat za predsjednika entiteta RS, no sa manjkom velikog političkog iskustva u konfrontaciji sa političkim suparnicima. Tu je i Marinko Božović, predstavnik nove generacije SDS-a, ujedno i kandidat za člana Predsjedništva BiH iz RS-a.

U DF-u se pojavljuju neka nova imena koja mogu predstavljati novu generaciju stranke, poput generalnog sekretara Albina Zuhrića, ali je pokretačka snaga te stranke i dalje njen osnivač Željko Komšić.

I mada je veoma dugo u politici na lokalnom nivou, Semir Efendić tek kreće u dokazivanje na višim nivoima sa Strankom za BiH i tehnički čini novu generaciju političara. Tu je svakako i Elmedin Konaković iz NiP-a, koji okuplja dosta mladih kadrova, ali uz nesumnjiv utjecaj Konakovića kao predvodnika te stranke. Slično je i u Našoj stranci koju predvodi Sabina Ćudić.