Noć kada je aerodrom pao u agresorske ruke: Kako je opsada Sarajeva počela zauzimanjem ključne lokacije

Sarajevski aerodrom je za agresore bila ključna lokacija, imajući u vidu planove da se grad potpuno odsječe od svijeta.

S tim u planu, pripadnici Jugoslovenske narodne armije (JNA) predvođeni pukovnikom Vidojem Magazinom okupiraju aerodrom. Kao prve žrtve odbrane aerodroma ginu policajci Refik Muhić i Jasmin Kadić čije je vozilo uništeno od pripadnika JNA.

Snage lojalne Republici Bosni i Hercegovini su bile brojčano i tehnički nadjačane.

Tako je, u pripremi napada na grad i prije početka opsade, Sarajevo ostalo bez svoje životne linije, odnosno bez mogućnosti da se poveže sa svijetom.

Nešto prije same agresije, na Aerodrom dolaze jedinice UNPROFOR-a, tzv. mirovnjaci. Motorizirana jedi­nica kanadske vojske stacionirana je na Aerodromu. Oni koji su na određen način znali za agresiju i spremali je, izmještaju porodice iz Sarajeva. Porodice pripadnika JNA odlaze vojnim avionima. Napuštaju Sarajevo zračnim putem, kao najsigurnijim oblikom pri­jevoza, zbog "balvan-barikada" na cestama. Strani državljani također odlaze.

Agresija i zvanično na neki način počinje okupa­cijom Sarajevskog aerodroma, koji zaposjeda jedinica bivše JNA. U noći između 4. i 5. aprila 1992. godine JNA - pripadnici Vazduhoplovne akademije iz Rajlovca zauzima aerodrom i drži ga u svojim rukama do polovine juna. Tada ga predaje srpskim paravojnim jedinicama, koje preuzimanjem Aerodroma počinju opću pljačku i uništavanje opreme, radionavigacijskih sredstava i svega ostalog što se nije moglo transportirati prema Beogradu i teritorijama pod srpskom kontrolom.

Nastaje tužni period. Potpuno se obustavlja bilo kakvo civilno letenje.

Jedinice UNPROFOR-a, koje se još nalaze na Aerodromu, postepeno počinju obnavljati vojni zračni promet. Mandat za to dobile su snage francuskog ratnog zrakoplovstva u slopu detaširane zrakoplovne jedinice French DETAIR.

Aerodrom tada isključivo služi vojnim snagama i dijelom za humanitarne letove, radi opskrbe stanovništva Sarajeva neophodnim životnim namirnicama. Također se povremeno obavljaju evakuacije teško bolesnih i ranjenih građana, kao i prijevoz raznih "mirovnih" delegacija.

U periodu 1992.-1995. trajao je vremenski najduži humanitarni zračni most za opskrbu jednog opkoljenog grada. Sa blizu 13.000 obavljenih letova i trajanjem dužim od tri godine, uveliko su premašeni obim i vrijeme zračnog mosta koji su zapadni saveznici poslije Drugog svjetskog rata uspostavili za opskrbu Zapadnog Berlina.

Do izgradnje ratnog objekta DB (tunela Dobrinja - Butmir), prokopanog ispod piste Sarajevskog aerodroma, više od 800 ljudi izgubilo je život na prostoru aerodromskog kompleksa. To je bila posljedica pretrča­vanja aerodromske piste, zbog puke potrebe za osnovnim životnim namirnicama, koje su se mogle nabaviti na slobodnim dijelovima u Butmiru i Hrasnici.

Srpska paravojna jedinica locirana u neposrednoj blizini aerodroma nemilosrdno je pucala na svaku civilnu osobu koja je iz nužde pokušavala preći na drugu stranu aerodroma.

Iako su agresorske snage očekivale i osvajanje grada u narednim danima, okupacija aerodroma je na kraju došla kao dodatna otežavajuća okolnost opsade, koja je bila tim gora jer je i na ovaj način Sarajevo odsječeno od svijeta.

U isto vrijeme dok su JNA i srpske paravojne snage završavale okupaciju aerodroma, tekle su pripreme za sveobuhvatni napad na grad. Pripreme su uključivale i postavljanje artiljerijskih i snajperskih položaja na brdima oko Sarajeva, kao i planiranje pravaca za ulazak i osvajanje grada.

Tako je na 5. april, kada je počela opsada Sarajeva, sve već bilo spremno. Zauzimanje aerodroma je bilo tek jedan od više desetina pomno isplaniranih koraka za slom otpora u glavnom gradu Republike BiH.

Srećom po građane Sarajeva, hrabri branioci grada su uspjeli da se odupru napadima, te su u prvim danima srpskih nastraja uspjeli da odbiju napore da centar i stara jezgra grada padnu pod agresorske ruke.

Nažalost, cijenu za gubitak aerodroma su građani BiH plaćali i u narednom periodu, a posebno se to odnosi na činjenicu da je već početkom maja, u do tada nezapamćenom presedanu, otet predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović.

Njega su, po slijetanju iz Lisabona gdje je boravio na mirovnim pregovorima, otele agresorske snage, a koje su, ironično, tvrdile da je on potpuno slobodan.

Izetbegović je, na kraju, razmijenjen, a aerodrom je u julu 1992. godine formalno prešao pod kontrolu snaga Ujedinjenih nacija.

Aerodrom u Sarajevu je, nakon četiri godine, ponovo otvorio svoja vrata za civilni zračni saobraćaj 16. augusta 1996. godine.