Artemis II - Između sna o Mjesecu i prijetnje s Istoka: Misija kao ključni test za ono što dolazi

Da li će već prvi datum biti sretan za astronaute ovisit će o mnogim okolnostima, ali jedna stvar je sigurna - misija Artemis II, a koja će trajati 10 dana, ušla je u finalno odbrojavanje.

Iako je u posljednjih nekoliko godina američka NASA zajedno sa kolegama iz Kanade, Japana i Evrope pokrenula niz značajnih misija koje bi trebale dodatno približiti svemir čovječanstvu, a naročito doprinijeti shvatanju planeta kao što su Mars i Jupiter, misija Artemis II od prvog spominjanja zauzela je posebno mjesto u svijetu nauke, a ispostavit će se kako je projekat podjednako bitan za geopolitičku utrku najvećih sila, prvenstveno SAD-a i Kine.

Put do Jupitera

Iz NASA-e za Klix.ba o historijskoj misiji: Europa Clipper može ponuditi odgovore za kojima čovječanstvo dugo traga

Posljednji put kada su astronauti putovali izvan niske Zemljine orbite bilo je još davne 1972. godine u sklopu misije Apollo 17, a od tog perioda pa sve do danas, san o povratku na Mjesec, ali i odlasku na druge planete Sunčevog sistema, ostao je da živi.

Kako je vrijeme odmicalo, priča o povratku ljudi na Mjesec postepeno se pretvarala u razvijanje saradnje zemalja u svemiru kroz niz projekata. Sve je kulminiralo 1998. godine uspostavljanjem Međunarodne svemirske stanice (ISS) koja do danas predstavlja jedan od najvažnijih segmenata saradnje najvećih svjetskih sila.

Van planete može sve

Kako to da se Rusi i Amerikanci na kopnu godinama indirektno sukobljavaju, ali u svemiru sjajno sarađuju

Saradnja, iako se pokazala sjajna stvar, nije ugasila američku želju za povratkom na Zemljin prirodni satelit, a prvi konkretni koraci u tom smjeru uslijedili su još odobravanjem programa "Constellation" u mandatu Georgea W. Busha, a u sklopu kojeg je započela i izgradnja Orion svemirske letjelice koja će u nešto izmijenjenom obliku postati dio i novog Artemis II programa.

Ipak, program Constellation nije doživio svoj puni potencijal. Pokazao se kao jako skup, troškovi su prerasli 97 milijardi dolara, a nastavak njegovog provođenja prijetio je da uništi sve ostale programe na kojima je NASA radila. Uostalom, svijet kakvom se svjedočilo u tom periodu (kraj 2009. godine i još itekako vidljive posljedice svjetske ekonomske krize) značajno je izmijenio prioritete i Bijele kuće pa je tako "romantična priča" o povratku na Mjesec gurnuta u drugi plan.

Dolazak Donalda Trumpa u Bijelu kuću 2016. godine značio je, ispostavit će se, povratak megalomaniji, a uz koju se savršeno uklopila i priča o ponovnom uspostavljanju američke dominacije u svemiru. Tako je 2017. godine Trump potpisao Direktivu 1 o svemirskoj politici, a koja predviđa upravo ono čemu danas intenzivno svjedočimo - intenziviranju aktivnosti koje se odnose na povratak ljudi na Mjesec.

"To označava prvi korak u povratku američkih astronauta na Mjesec prvi put od 1972. godine, radi dugoročnog istraživanja i korištenja. Ovaj put nećemo samo postaviti svoju zastavu i ostaviti svoje otiske stopala - postavit ćemo temelje za eventualnu misiju na Mars, a možda jednog dana i na mnoge svjetove izvan njega", rekao je tada Donald Trump.

Prva misija u tom pogledu bio je Artemis I koji je lansiran 2022. godine kao bespilotna misija u Mjesečevoj orbiti.

Artemis II - ključni korak ka konačnom ostvarivanju sna

Nakon uspješnog projekta Artemis I, prirodan slijed događaja bio je najava misije Artemis II i uključivanje posade astronauta u obilazak Mjesečeve orbite. Još 2023. godine američka NASA i Kanadska svemirska agencija (CSA) predstavile su četiri astronauta koji će ispisati historiju u desetodnevnoj misiji.

Misiju Artemis II predvodit će komandant Reid Wiseman, pilot Victor Glover, specijalista misije Christina Koch i još jedan specijalista misije Jeremy Hansen. Ovakvim odabirom, svemirske agencije osim što su svjesne historijskog trenutka u kakvom se nalaze radi same misije, trasirale su put u historiju iz još tri razloga - u misiji ovakvog tipa prvi put učestvuje neko iz Kanade, Afroamerikanac te žena.

Ono što treba naglasiti u svemu jeste da misija Artemis II nema cilj slijetanje na Mjesec. Kapsula Orion, modifikovana još iz programa Constellation, proletjet će pored daleke strane Mjeseca, a u tom periodu astronauti će uz niz aparata i drugih uređaja između ostalog analizirati udarne kratere na Mjesecu. Ipak, misija pored toga ima za cilj testirati reakcije na zračenja dublje u svemiru te testirati sisteme za održavanje života kao i komunikacione sisteme koji su neophodni u ovakvoj misiji.

Orion će letjeti otprilike između 6.500 i 10.500 kilometara od površine Mjeseca, a iz NASA-e su naveli kako će s te udaljenosti Mjesec izgledati veličine košarkaške lopte držane na udaljenosti ispružene ruke. Osim pripreme koju prolaze astronauti, proteklih nekoliko mjeseci tim NASA-e i CSA radili su intenzivno i na posljednjim pripremama za postavljanje rakete-nosača SLS (Space Launch System), letjelice Orion na lansirnu rampu u centru Kennedy na Floridi.

Fotografije s lansirne rampe obišle su svijet i definitivno same po sebi predstavljaju najavu nečega velikog, a priprema bi trebala zvanično kulminirati 31. januara kada je zakazana generalna proba gdje će se izvršiti operacija punjenja gorivom i procedura odbrojavanja.

Lansiranje misije imat će i svoje kalendarske prozore te će ovisiti prvenstveno o položaju Mjeseca u odnosu na Zemlju. Tako je NASA za februar navela ukupno pet termina za moguće lansiranje misije, a najraniji za to bit će 6. februara.

Misija je dobila i svoje termine u martu kao i u aprilu. Kada će misija zaista biti lansirana, ovisi o brojnim faktorima - stanju rakete nakon generalne probe, stanju astronauta, ali i vremenskim prilikama na Zemlji te stoga ne treba čuditi ukoliko se prvi iščekivani termin 6. februara jednostavno ne ostvari.

Problem koji je podijelio naučnu zajednicu i NASA-u

Ipak, ono što kvari cijelu romantičarsku pozadinu priče o povratku ljudi na Mjesec jesu realni problemi s kojima se misija Artemis II suočava, a koji do samog lansiranja misije dijele naučnu zajednicu pa i NASA-ine zvaničnike, a odnose se na stanje letjelice Orion, tačnije njenog toplotnog štita koji je korišten i za vrijeme misije Artemis I.

Problemi su zabilježeni pri povratku Orion letjelice 2022. godine, a uz veliku dozu kašnjenja i odgađanja objavljivanja informacija, NASA je saopćila kako je toplotni štit oštećen na više od 100 mjesta, a da je za sve "kriva" putanja letjelice nazad do Zemlje.

Prilikom povratka sa Mjeseca, Orion se suočava s temperaturama i do 2.760 stepeni Celzijusa. Sloj ugljenisanog materijala koji se nakuplja na vanjskom omotaču Avcoat materijala trebao bi se ablirati, odnosno erodirati, na predvidljiv način tokom ponovnog ulaska u atmosferu. Umjesto toga, tokom Artemis I misije, fragmenti su otpali sa toplotnog štita i ostavili šupljine u Avcoat materijalu.

Umjesto modificiranja toplotnog štita, NASA se odlučila na potez koji je dodatno uzrujao dio naučnika - prilikom povratka Artemis II misije, smanjit će vrijeme između tzv. prvog uranjanja i konačnog ulaska u atmosferu. Artemis II će se na Zemlju vratiti pod strmijim uglom te će tako provesti manje vremena u okruženju koje je prouzrokovalo puštanje plinova tokom misije Artemis I.

Uprkos mišljenju i bivših NASA-inih astronauta kako modifikacija leta nije rješenje, novi administrator NASA-e Jared Isaacman je rekao kako ima puno povjerenje u plan agencije, a njegovo mišljenje potvrdio je i komandant misije. Da li rizik postoji? Da, ali iz NASA-e su uvjereni kako su testiranja i promjena putanje dovoljni da se izbjegne najgori scenarij.

Istok ne želi čekati i jasno slijedi cilj

Osim problema s toplotnim štitom, NASA se u cijelom Artemis programu zapravo bori i sa znatno kompleksnijim problemom koji nadilazi i ingerencije agencije - svemirska utrka između SAD-a i Kine.

Iako Artemis II predstavlja fokus za naučnike sam po sebi, jasno je kako je misija ključni korak prema lansiranju misije Artemis III koja bi trebala i prvi put vratiti ljude na površinu Mjeseca. Sva testiranja koja obavi Artemis II, bit će zapravo uvod i početna tačka za Artemis III koji je pompezno najavljen za 2028. godinu.

"U trci smo protiv Kine pa su nam potrebne najbolje kompanije da rade brzinom koja nas vodi do Mjeseca prve. SpaceX ima ugovor za izgradnju HLS-a koji će tamo smjestiti američke astronaute na Artemis III. Ali, konkurencija i inovacije su ključ naše dominacije u svemiru NASA otvara HLS proizvodnju za Blue Origin i druge velike američke kompanije", rekao je Sean Duffy, bivši vršilac dužnosti administratora NASA-e koji je ovu funkciju obavljao do decembra 2025. godine.

Međutim, stanje na terenu je takvo da su već sada najavljena kašnjenja lunarnog modula SpaceX-ovog Starshipa, odijela za astronaute, a problem stvara i tehnologija koja će omogućiti veliki broj letova za dopunjavanje gorivom u niskoj Zemljinoj orbiti.

Konkretno, Artemis III trebao bi predstavljati prvi pokušaj transfera kriogenih goriva iz jedne letjelice u drugu i to na mjestu Zemljine orbite, a odakle bi se nastavio dalji put ka Mjesecu. Uz sve ove probleme, 2028. godina za lansiranje zvuči gotovo kao nemoguća misija.

Anksioznost s američke strane uveliko raste i zbog činjenice da je Kina dolazak svojih astronauta na Mjesec najavila do 2030. godine. Građenje postepene prisutnosti u svemiru godinama unazad, misije prikupljanja materijala s Mjeseca, Kini je značajno olakšalo tehnološki aspekt osmišljavanja misije s ljudskom posadom na Mjesec, a sve bi se trebalo obaviti letjelicom Mengzhou.

Za razliku od NASA-e čije se finansije konstantno dovode pod lupu u Kongresu, podaci pokazuju kako Kina iz godine u godinu ulaže značajna sredstva u svemirske programe, a procjenjuje se kako se za to na godišnjem nivou troši oko 19 milijardi dolara. Da li je to manje od onoga što troši NASA? Jeste, ali u posljednjih nekoliko godina Kina je kroz projekte kao što su stanice Tiangong, misija Chang'e 6 te približno 90 orbitalnih lansiranja u 2025. godini, pokazala kako se i sa znatno manje novca mogu postići efikasni rezultati.

U svemu tome, iako možda paradoksalno zvuči, veliku ulogu igra i stabilan sistem koji omogućava sistemski razvoj projekata bez većih političkih turbulencija koje bi uskratile sredstva u ključnim fazama.

Kada se sve navedeno uzme u obzir, kao i činjenica da američki predsjednik Donald Trump jasno pokazuje teritorijalne pretenzije na štošta, jasno je kako misija Artemis II ima znatno veći značaj od pukog naučnog posmatranja Mjeseca. Dok se iz Washingtona jednim okom prate dešavanja u lansirnom centru, iz vida se ne ispušta ni Peking u kojem, na dugoročne staze, Amerika vidi jedinu realnu prijetnju koja bi mogla uništiti ono o čemu se u Bijeloj kući decenijama sanja.

Možda bi povratak na Mjesec kratkoročno donio samo simboliku, ali dugoročno bi takva misija imala mnogo veći odjek. Želja za dominacijom podjednako je zastupljena i u Washingtonu i u Pekingu, ali oba centra moći su svjesna da će za osvajanje svemira pa i samog Mjeseca morati uložiti i žrtvovati mnogo, a da se greške u takvom okruženju jednostavno ne praštaju.