Ozbiljan projekat

Amerikanci i Kinezi su pokušali, nisu uspjeli. Evo zašto Saudijci mogu učiniti svoju ligu jednom od najboljih na svijetu

Elvis Bunić
Ilustracija: A.L./Klix.ba
Ilustracija: A.L./Klix.ba
...
Elvis Bunić
17.08.2023. u 23:15

Da vam je neko prije godinu rekao da će Cristiano Ronaldo, Neymar, Karim Benzema, Sadio Mane, Riyad Mahrez, Roberto Firmino, N'Golo Kante, Sergej Milinković-Savić i Marcelo Brozović igrati istovremeno u prvenstvu Saudijske Arabije, sigurno biste mu rekli da je lud.

Riječ je o jednim od najvećih nogometnih zvijezda današnjice koji su ove sezone članovi najboljih saudijskih klubova.

Jasno je i zbog čega su ekipe za koje prosječni ljubitelji nogometa do prije godinu nisu ni čuli sada krcate svjetskim nogometnim zvijezdama jer samo su Lionel Messi i Kylian Mbappe odbili bjanko čekove, avione, kamione i ko zna sve šta su Saudijci nudili, što "na stolu", što "ispod stola".

Saudijci su naučili na greškama Amerikanaca i Kineza

Saudijci se nisu prvi dosjetili toga da novcem mogu privući najveće nogometne zvijezde. Prvi su taj recept isprobali prije pedesetak godina Amerikanci koji su u ligu doveli Pelea, Franza Beckenbauera, Johana Cruyffa, Eusebija, Georgea Besta, Gerda Müllera, Bobbyja Moorea... No, ukratko, Amerikanci nisu uspjeli u svojoj namjeri stvoriti jaku ligu. Štaviše, američka NASL liga se raspala 1985. godine, samo 17 godina nakon što je nastala. Zašto se raspala? Interes za nju je bio mizeran i Amerikancima koji prate sport je bila "zadnja rupa na sviralu".

Pele i Franz Beckenbauer su bila zaštitna lica američkog NASL-a
Pele i Franz Beckenbauer su bila zaštitna lica američkog NASL-a

Taj američki neuspjeli eksperiment je obeshrabrio sve one koji su pomislili da je pametno iskopirati njihov modus operandi, sve do 2016. godine kada su Kinezi odlučili pokušati parirati evropskim ligama.

Kineski predsjednik Xi Jiping je 2013. godine objavio strateški dokument pod nazivom "Soccer Dream" koji je trebao lansirati kineski nogomet u sam svjetski vrh.

Kinezi su, za razliku od Amerikanaca, napravili "podlogu" u vidu uvođenja nogometa u vrtiće i škole, izgradnjom 85.000 nogometnih terena širom zemlje, a potom je Jiping "dobronamjerno sugerisao" (a znamo šta to znači u komunističkom rječniku, op. a.) multimilionerima da ulože u nogometne klubove.

Jiping im je kao protuuslugu obećao otpis poreza, a sve u cilju da kineska liga napreduje, samim tim i kineski nogometaši koji bi najkasnije do 2050. godine postali, ni manje ni više nego - svjetski prvaci.

Najveće zvijezde i pored vreća novca koje su pred njih bačene nisu željele doći, ali su u kineskoj ligi zaigrali neki sasvim dobri i kvalitetni igrači poput Oscara, Hulka, Ramiresa, Marouannea Fellainija i Yannicka Carrasca.

Brazilac Hulk je bio najveća zvijezda kineske lige (Foto: EPA-EFE)
Brazilac Hulk je bio najveća zvijezda kineske lige (Foto: EPA-EFE)

No, ubrzo se sve raspalo kao kula od karata. Novopečeni vlasnici klubova, većinom analfabete za sport, su se počeli razbacivati novcem, što se najbolje može vidjeti na primjeru Carlosa Teveza kojem je Shanghai Shenhua dao godišnju platu od 41 milion dolara, što je bio tadašnji svjetski rekord. A Argentinac im je to uzvratio sa ukupno 20 nastupa i četiri gola. Kako je sam priznao, taj period života je shvatao kao "poduži godišnji odmor".

Nakon što je i predsjedniku Jipingu postalo jasno da kineska reprezentacija nije dobila ništa upumpavanjem novca u ligu, ali ni sama liga jer su zbog nesavjesnog rasipanja novcem čak 23 kluba iz prva tri kineska nogometna ranga ugasila jer nisu mogli plaćati igrače, najmoćniji čovek najmnogoljudnije države svijeta je odlučio zaključiti to neuspješno poglavlje kineskog nogometa.

Jiping je odlučio da oni klubovi koji žele nastaviti sa dovođenjem preplaćenih stranaca moraju plaćati 100 posto poreza na kupnju stranih igrača za pet ili više miliona eura, a potom je i uveden "salary cap", koji klub ograničava da godišnje na plate igrača može potrošiti maksimalno 76,5 miliona eura, s time da najplaćeniji stranac može imati maksimalnih 3 miliona godišnje, a domaći igrači 700.000 eura.

Oni klubovi koji prekrše "salary cap" mogu biti kažnjeni oduzimanjem do čak 24 boda, pa i izbacivanjem iz lige, a igrač koji je preplaćen neće imati pravo igranja, te je na taj način i definitivno kineski pokušaj pravljenja takmičenja sa superzvijezdama propao.

Princ Salman je pristupio projektu maksimalno ozbiljno

Po čemu se onda saudijski projekat razlikuje od američkog i kineskog? U suštini, princip je isti - "upumpati" ogroman novac u klubove koji će potom dovesti ponajbolje nogometaše svijeta, kako one na zalasku karijere (Ronaldo), tako i one u najboljim godinama (Mane, Kante, Neymar, Neves).

No, dok je princip isti, metoda kojom se dolazi do cilja je u potpunosti drugačija.

U državi čiji je nogometni savez osnovan tek 1956. godine nogomet nikada nije bio "izvozni proizvod". Štaviše, do samo prije nekoliko godina unazad zakonom je bilo zabranjeno saudijskim igračima igrati van države, a klubovi su bili pod kontrolom Ministarstva sporta i oslanjali se na finansijsku podršku države.

No, princ Mohamed bin Salman, najmoćnija osoba u Saudijskoj Arabiji poslije kralja Salmana bin Abdulaziza, je odlučio to promijeniti iz korijena.

Mohammed bin Salman, alfa i omega saudijskog sporta (Foto: EPA-EFE)
Mohammed bin Salman, alfa i omega saudijskog sporta (Foto: EPA-EFE)

S obzirom da je alfa i omega za skoro sve važne stvari u državi, uključujući i sport, a finansijski resursi su mu praktično neograničeni, princ Salman je odlučio Saudijsku Arabiju promovisati u sportsku velesilu.

O njegovim ambicijama govori to da će Saudijska Arabija, država na koju je prva asocijacija nepregledna pustinja, organizovati Azijske zimske igre 2029. godine u Neomu, gradu koji se gradi u sjeverozapadnom dijelu Saudijske Arabije, a saudijski Javni investicioni fond PIF kojim upravlja Salman i u čijem vlasništvu je, između ostalog i Newcastle, je odlučio u njegovu izgradnju uložiti 500 milijardi američkih dolara.

No, ma koliko organizovanje takmičenja na snijegu i ledu usred pustinje bilo impresivno, Salman zna da će putem nogometa napraviti najveću reklamu. Posebno je Salmana iznerviralo to što je najveći saudijski rival Katar dobio organizaciju Svjetskog prvenstva, te je on za cilj postavio da saudijska liga postane jedna od najjačih na svijetu, a Saudijska Arabija u budućnosti organizuje Mundijal.

A da bi saudijska liga postala ono o čemu Salman sanja, bili su neophodne drastične promjene u strukturi vođenja ekipa, odnosno privatizaciju.

Stoga je upravo PIF preuzeo 75 posto vlasništva nad četiri najveća kluba u državi (Al-Ittihad, Al-Ahli, Al-Nassr i Al-Hilal), dok su četiri privatne i "samostalne" kompanije (teško je bilo šta u Saudijskoj Arabiji nazvati samostalnim jer sve se radi uz dozvolu vlasti, odnosno Salmana) preuzele Al-Qadisiyah, Al-Diriyah, Al-Ul i Suqoor.

Salman se tada našao na prekretnici. Iako putem PIF-a ima novca "na bacanje", bilo je potrebno privući najbolje nogometaše svijeta s obzirom da je kineski eksperiment propao.

Onda mu je "s neba", ili ako ćete tačnije, iz Manchestera pao poklon pravo u ruke. Erik ten Hag je prekrižio Cristiana Ronalda, a s obzirom da su evropske lige bile u punom zamahu, Portugalac se našao u "neobranom grožđu" jer za njega nije bilo zainteresovanih klubova. A oni klubovi koji bi ga i željeli dovesti, nisu imali novca za to.

Cristiano Ronaldo je pokrenuo domino-efekt jačanja saudijske lige (Foto: EPA-EFE)
Cristiano Ronaldo je pokrenuo domino-efekt jačanja saudijske lige (Foto: EPA-EFE)

Salman je zgrabio objeručke tu priliku i u decembru je Ronaldo predstavljen kao novi igrač Al-Nassra. Jedan od najboljih nogometaša u historiji se odmah uključio u aktivnu kampanju promovisanja saudijske lige, a zauzvrat mu se čak i kršenje šerijatskog zakona tolerisalo.

Ovog ljeta se sve Salmanu isplatilo. Jedan za drugim dolazili su Benzema, Kante, Brozović... pa sve do posljednje zvijezde koja je stigla u pustinjsku zemlju - Neymara.

Šta je krajnji cilj Saudijaca?

Niko ne baca novac uzalud, pa čak ni ljudi poput Salmana koji imaju naizgled neograničen iznos novca.

Saudijci žele napraviti ono što su napravili Englezi 1992. godine kada su ligu podigli na veći nivo. Uložen je veliki novac, a sada svaki klub vrijedi stotine miliona, pa čak i do nekoliko milijardi eura.

Saudijci su privatizacijom klubova napravili prvi korak ka tome, a krajnji cilj je, ističu ekonomski analitičari, prodaja klubova u budućnosti stranim investitorima.

Prvi cilj koji je zacrtan je da se prihodi saudijskog prvenstva podignu sa sadašnjih 120 miliona dolara godišnje na 480 miliona dolara do 2030. godine, a predviđa se da će vrijednost lige narasti sa 800 miliona na 2,14 milijarde dolara.

Prvi korak je napravljen, Ronaldovim dolaskom su prava na saudijsku ligu već prodata širom svijeta, a cifre će sasvim sigurno narasti kako zvijezde budu stizale jedna za drugom.

Ronaldo je u jednom od svojih "promo" intervjua istakao da će saudijska arabija u bliskoj budućnosti postati jedna od pet najboljih na svijetu.

Ma koliko se to činilo nerealnim, ništa nerealnije se nije činilo prije samo 12 mjeseci da će taj isti Ronaldo šutati loptu u Saudijskoj Arabiji.

Pred Saudijcima je dug put do tog cilja, no ako Salman može organizovati zimsko takmičenje usred pustinje, ništa nije nemoguće. A radi se o inteligentnom čovjeku s neograničenim novcem i moći koji je na američkom i kineskom primjeru vidio kako ne treba raditi.

71