Začarani krug zaštite Nizame Hećimović: Ko je mogao spasiti žrtvu od monstruoznog ubice?
Prstom se najviše upiralo na sutkinju Lejlu Numanović koja nije izrekla mjeru zabrane prilaska, a iz Općinskog suda u Gradačcu javnosti su pojasnili zbog čega je odbačen zahtjev policije.
Sutkinja Općinskog suda u Gradačcu Lejla Numanović odbacila je zahtjev policije koja je tražila da se Nerminu Sulejmanovići izrekne mjera zabrane prilaska Nizami Hećimović, koja ga je prijavila za nasilje.
Ovaj detalj u javnost je isplivao nekoliko sati nakon stravičnog ubistva Hećimović, a prstom se odmah počelo upirati u sutkinju Numanović, iznoseći na njen račun izuzetno jake optužbe.
Predsjednica Općinskog suda u Gradačcu Slobodanka Kojić na današnjoj konferenciji za medije je kazala da sutkinja Numanović nije mogla donijeti odluku o zabrani prilaska jer policija nije dostavila dokaze. Kazala je da je iz Policijske uprave Gradačac sudu dostavljena samo službena zabilješka, iz čijeg sadržaja se ne mogu utvrditi detalji nasilja.
Pojedini pravnici su komentirali da je sutkinja mogla odrediti mjeru zabrane na osnovu policijskog izvještaja ili pozvati policajce da dostave dokaze. Međutim, Kojić je navela da je policija podnijela zahtjev u kojem su navedene određene činjenice, ali da one nisu potkrijepljenje dokazima.
"Ovdje nije bilo dokaza, već samo službena policijska zabilješka te izjava oštećene Nizame Hećimović, gdje je ona koristila blagodat svjedočenja. Ona je odbila da da izjavu, da je policija insistirala i uzela izjavu, a ona izjavila da koristi blagodat, svaka odluka suda bi bila nezakonita. Sudija ne saslušava ni nasilnika, niti žrtvu. On donosi odluku samo na osnovu onoga što je policijska stanica dostavila. Tu se moglo mnogo toga uraditi", kazala je Kojić.
Na pitanje novinara portala Klix.ba zbog čega sudu nije bio alarm činjenica da je žrtva odbila svedočiti, predsjednica je kazala da sudac sudi i utvrđuje činjenice dokazima.
"Na osnovu toga sudac donosi odluke. On nije psiholog ili psihijatar, on ne može ulaziti u tu oblast. Zakonom je regulisano da ona ima pravo da odbije svjedočenje i tu je kraj priče", kazala nam je Kojić, naglasivši da joj nije poznato da se ranije u ovoj pravosudnoj instituciji vodio bilo kakav postupak u kojem su bili učesnici Sulejmanović i Hećimović.
Kojić je medijima pročitala i službenu policijsku zabilješku iz koje je vidljivo da je Hećimović prijavila svog nevjenčanog supruga za napad, a koji se desilo sa 3. na 4. august ove godine u porodičnoj kući iz koje se odselila, a da je Sulejmanović potom uputio niz prijetnji zbog čega je ugasila telefon kako ne bi primala poruke.
Detalji napada nisu navedeni u zabilješci, ali jeste to da su nakon njenog sačinjavanja policijski službenici otišli po navedenoj prijavi i pronašli Sulejmanovića. On je negirao navode prijave, izjavivši da Nizami nije upućivao nikakve prijetnje, niti je imao ikakav kontakt s njom, o čemu je upoznat istražitelj Odjeljenja kriminalističke policije Policijske uprave Gradačac.
"Policijska zabilješka se ne može cijeniti kao dokaz, a iz nje se i vidi to samo da je prijavljeno te da su razgovarali sa njime i da je on negirao. Meni nije jasno ni to kako je policija napravila zahtjev jer iz službene zabilješke ne proizilazi to. Detalje nasilja je žena njima vjerovatno ispričala, ali toga nema u spisu. Policija je u tome trebala biti preciznija", dodala je Kojić.
Predsjednica Općinskog suda u Gradačcu je navela i to da u spisu nije naveden ni izvod iz kaznene evidencije, iz čega, kako ona kaže, proizilazi da Sulejmanović nikada nije bio ni kažnjavan. Iako se znalo da riječ o osobi sa prilično debelim kriminalnim dosijeom, među kojima su i počinjenja teških krivičnih djela, sud nije mogao ništa učiniti.
"Tačno je da je Sulejmanović poznat pravosudnim organima, a u periodu od 2006. do 2009. godine ja sam mu sudila kao sutkinja te odredila mjeru pritvora. Ali, mora se znati da bez spisa u kojem se nalazi izvod iz kaznene evidencije, proizilazi da on nikada nije kažnjavan. S izvodom iz kaznene evidencije sudiji se može dokazati o kakvoj se osobi radi, a u ovo slučaju to nije bilo moguće jer tog dokumenta nema", pojašnjava Kojić.
S druge strane, na osnovu policijske zabiješke je vidljivo da je Sulejmanović o prijavi koju je Hećimovć uputila protiv njega, obaviješten posredstvom policije kojoj je dao svoj iskaz. Nakon toga, službeno je obaviješten i o odluci suda, koja je donesena.
Bitno je kazati da je sud i odnio odluku o zabrani prilaska, ona izvjesno ne bi bila mjera kojom se spašava život Hećimović. Prema pojašnjenju Kojić, riječ je o prekršajnom postupku po kojem bi, Sulejmanović u slučaju prilaska svojoj nevjenčanoj supruzi, mogao dobiti novčanu kaznu i ništa više. A da bi i dobio novčanu kaznu, prilazak mora biti prijavljen policiji, koja nakon toga vrši dodatne radnje.
"Zakon je takav kakav je i ja ga kao sudija moram poštivati. Prema mom mišljenju, ukoliko je neko savjestan, on će tu mjeru poštovati. Ukoliko nije, on to neće poštovati, dobit će novčanu kazu i dalje će nastaviti da prilazi žrtvi. Dakle, to je bio čovjek kojem sam sudila, sudile su mu i druge sudije. On je mogao doći u sud i pobiti nas sve", naglašava Kojić.
Zakone je očito potrebno mijenjati, a Kojić podsjeća da ih nakon odluke suda primjenjuje policija. Tu se sada otvara novo pitanje, koliko su zapravo policijski službenici spremni odgovoriti svim zadacima.
"Ja ne znam da li policija ima tehničke mogućnosti i ljudstvo da sprovodi konkretno mjeru zabrane prilaska. Lično bih pooštrila zakone te bi mjeru podvela pod krivični zakon u kojem bi njeno kršenje povlačilo krivičnu sankciju. Ali, mene ne pitaju te moje mišljenje u tom slučaju nije ni bitno", dodaje ona.
Sutkinja Numanović se danas nalazi na bolovanju, u teškoj je situaciji, a iz pravosudne institucije u kojoj je zaposlena navode da su određene aktivnosti u cilju njene zaštite poduzeli službenici sudske policije. Također, navedeno je i to da je iz Tuzle, gdje i živi, da je majka petogodišnje djevojčice te da nije poznavala Sulejmanovića.
