Kako niti jedna stvarna ili potencijalna odluka Schmidta nikako da okrzne HDZ?

Da jeste, svjedočili bismo suštinski sasvim drugačijim odlukama i izmjene Izbornog zakona ili ustava entiteta se ne bi odnosile samo na Federaciju BiH.

Parcijalnim i veoma lošim odlukama, visoki predstavnik građanima šalje dvije ključne poruke koje se dalje diverzificiraju na konkretno manifestiranje: entitet Republika Srpska je u redu i etnički čista teritorija u kojoj ne postoji dovoljno kritične mase koja bi insistitrala na izmjenama aktivnog/pasivnog biračkog prava te je jedini problem u BiH unutar entiteta FBiH jer isključivo tu treba postojati "legitimno predstavljanje".

Ukoliko dakle, jedan od potpredsjednika ili predsjednik Federacije BiH nije saglasan sa prijedlogom imenovanja nove Vlade FBiH, on se obraća svom etničkom klubu u Domu naroda te kantonu s najviše stanovništva iz naroda kojem pripada.

To ponovno na scenu vraća sintagmu o "prebrojavanju krvnih zrnaca". Time o vlasti u Federaciji BiH odlučuju, zavisno od toga ko je preglasan u rukovodstvu FBiH, Tuzlanski kanton ili Kanton Sarajevo ili Hercegovačko-neretvanski kanton.

Schmidt u želji da izbaci SDA iz Vlade FBiH, a osigura HDZ da se njima ne dogodi isto u slučaju preglasavanja potpredsjednika Hrvata u ovom ili nekom od idućih ciklusa, uvodi dva "osigurača".

Namjera tog drugog "osigurača" je da se zaštiti dugoročna pozicija HDZ-a i omogući izbacivanje SDA, pa na primjer, ako bi se o vetu odlučivalo samo u klubovima naroda u Domu naroda FBiH, SDA bi svakako izgubila vlast, a HDZ sa Osmorkom formirao Vladu FBiH, ali bi dugoročno postojala mogućnost da se to isto desi HDZ-u.

Kad se uključi drugi "osigurač", da Hercegovačko-neretvanski kanton odlučuje o vetu predsjednika ili jednog od dva potpredsjednika FBiH, mogućnost da se zaobiđe blok hrvatskih nacionalnih stranaka okupljen oko HDZ-a postaje skoro pa nemoguća misija.

Dok u hrvatskom klubu Doma naroda FBiH pet delegata dolazi iz probosanskih stranaka (od 23), među hrvatskim zastupnicima u HNK samo jedan (od 16) dolazi iz probosanskih stranaka, tim se čak i minimalna mogućnost da se zaobiđe hrvatska najjača stranka prilikom formiranja Vlade dodatno smanjuje spuštajući odlučivanje o vetu u HNK.

S druge strane u Tuzlanskom kantonu postoji puno veći pluralizam među građanskim i bošnjačkim nacionalnim strankama, tako da je SDA lako zaobići.

Osim što Schmidtov prijetlog apsolutno isključuje građane ostalih kantona iz procesa izbora vlasti, jer na primjer, Bošnjaka iz Unsko-sanskog kantona predstavljaju Bošnjaci iz Tuzlanskog kantona, ili Hrvata iz Posavkog kantona Hrvati iz HNK sa dijametralno suprotnim društveno-političkim potrebama, postavlja se opravdano pitanje zašto građani u FBiH uopšte glasaju ukoliko apsolutno nemaju predstavu o tome šta će biti rezultat njihovog glasanja.

Schmidt očigledno nastavlja biti blizak sa HDZ-om jer im praktično novim potencijalnim rješenjem stvara virtuelni treći entitet sa sjedištem u Mostaru jer je za imenovanje nove federalne Vlade uvijek potrebno imati i podršku iz Skupštine HNK gdje ta stranka potpuno dominira.

Na taj način ta stranka, ukoliko niko nema potrebnu većinu u Klubu Hrvata u Domu naroda FBiH, uvijek odlučuje HDZ preko Skupštine HNK.

Od biranja delagata iz kinder jaja do nestvarnog rješenja za imenovanje Vlade FBiH, gdje počinje, a gdje završava Schmidtova igra sa voljom građana?