Zašto određene zgrade stradaju od zemljotresa iako su novije gradnje

Na početku razgovora naglašava da je potres zaista bio jak i da je bio na plitkoj dubini, ali i da je prije bilo sličnih situacija u Turskoj, kao i onaj iz 1999.godine kada je ovu zemlju pogodio zemljotres jačine 7,4 stepeni.

"Vidjeli smo na fotografijama , gdje je u naselju sa istovjetnim višekatnim i relativno novijim zgradama jedna od njih potpuno srušena, dok su druge vjerojatno značajno, oštećene ali su zadržale globalnu stabilnost nosive konstrukcije. Može se pretpostaviti da u donjim katovima, posebno prizemlju te zgrade nedostaju vertikalni nosivi elementi koji su ključni za seizmičku otpornost zgrada", kazao je.

Ističe da je vjerojatni razlog potreba za većim slobodnim poslovnim prostorom u dnu zgrade, pa su nosivi zidovi znatno reducirani.

"Nastao je efekat "mekane etaže" što je već poznat nedostatak u nosivom sistemu koji u slučaju jakih potresa može voditi do kolapsa građevine. Također se mogla uočiti relativno visoka i duga zgrada u kojoj je djelomično srušen srednji dio. Pretpostavlja se da je možda iz estetskih razloga promjenjen nosivi sistem u tom dijelu zgrade, što je nažalost rezultiralo u katastrofalnim posljedicama. Mada je ta zgrada imala savremenu armirano betonsku konstrukciju. Očigledno da je ključan pravilan konstruktivni nosivi sistem", naveo je Hrasnica.

Ističe da su potresi pokazali koje su slabe tačke na konstrukcijama.

"Potres u Turskoj je bio veoma jak, na mjestu gdje se dodiruju dvije tektonske ploče, na relativno plitkoj dubini, kao što su i seizmolozi već napomenuli u svojim prvim reakcijama, dakle sve veoma nepovoljno, ali su izbjegavanjem konstruktivnih manjkavosti posljedice mogle biti znatno blaže. Lako je moguće da su te greške nastale u toku projektovanja, a posebno pred izvođenje kada se investitor ili ko je već vlasnik zgrade odluči da vrši promjene u cilju dobivanja što većeg slobodnog prostora, posebno u prizemlju il na određenim katovima, gdje se žele smjestiti neki sadržaji kojima robusni nosivi elementi kao što su armiranobetonski zidovi, smetaju, a to je nažalost pogrešno ukoliko govorimo o projektovanju i građenju seizmički otpornih konstrukcija", poručuje Hrasnica.

Dodaje da se tada njihov kontinutitet prekida, ne doslovno, ali da se njihova krutost znatno smanji koja je od suštinskog značaja.

"Umjesto zidova postave se stubovi koji mogu preuzeti vertikalni teret i zgrada stoji za gravitaciono opterećenje, ali u slučaju potresa imamo jake horizontalne utjecaje koji su veoma nepovoljni i dolazi do rušenja. Vidjeli smo da se u toku potresa desila velika rušenja. Jedan od razloga je slabost konstrukcije gdje nedostaje te krutosti u vertikalnim nosivim elementima koji su ključni u takvim momentima", naglašava.

"Mogli smo vidjeti na snimcima da se jedna zgrada uopšte nije srušila, dok se druga kraj nje potpuno srušila, iako su slične zgrade koje su građene vjerovatno u isto vrijeme. Tu su životi spašeni, dok druga nije izdržala. Moguće da je neko iz tih privatnih razloga u toj srušenoj zgradi želio širok prostor, restoran ili slično. Nažalost zbog prostora, smetaju vam zidovi i tada se koriste stubovi, a oni nisu dovoljni da ukrute zgradu u horizontalnom smislu. Upravo su ti nosivi zidovi ključni za preuzimanje od uticaja potresa", objašnjava.

Dodaje da ne možemo očekivati veliku razliku u svojstvima tla u jednom naselju.

"Baš zato što je više zgrada izdržalo, a nekoliko njih nije, u istom tom naselju, ne možemo očekivati da postoje značajne razlike u geološkom smislu. Postoje, naravno starije zgrade koje ne zadovoljavaju savremene tehničke norme i koje su sigurno ugroženije u slučaju djelovanja jakih potresa, a s druge strane imamo nažalost i već spomenute greške u konstruktivnom oblikovanju. Veliki broj stambenih i javni zgrada su sagrađeni prije više od 40, 50 godina, a tehnička saznanja su od tada veoma napredovala", poručuje.

Navodi da potres niko ne može spriječiti i o njegovom utjecaju se mora voditi računa već kod urbanističkog planiranja.

"U nekim od gradova u pogoženom području, kao što je Gaziantep, u kratkom vremenu sagrađen je veliki broj stambenih naselja, a i relativno je velika gustoća naseljenosti. Moguće je da je i u toj brzini gradnje bilo izvjesnih propusta. Većina zgrada koje se nisu srušile su vjerojatno toliko oštećene da se njihova popravka ne isplati i da će na kraju i one morati biti srušene", naglašava.

Govori nam da su Turske kolege veoma aktivne u oblasti potresnog inženjerstva, te da imaju velik broj kompetentnih inžinjera i profesora, koji se bave tom oblašću, jer se odavno zna da je zemlja u seizmički aktivnom području.

Zaključuje da je najbolja zaštita od potresa projektovati i graditi prema savremenim saznanjima, a posebno voditi računa o pravilnosti i kvalitetu nsivih konstruktivnih sistema, što je u struci već poznato.

"Prilikom projektovanja i gradnje, ima nažalost dosta utjecaja sa strane i onda se često zažmiri na neke stvari na koje se ne bi smjelo", zaključio je.