Kuća od kravata
149

Pogledali smo film u kojem Kevin Spacey glumi Tuđmana: Šta reći, koju posluku porati

Klix.ba
Prije sto godina rođen je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Godišnjica je obilježena igrano-dokumentarnim filmom Jakova Sedlara, u kojem holivudski glumac oživljava monologe oca hrvatske države. Nadrealno.
Najintenzivnija borba Franje Tuđmana za hrvatsku državu događala se devedesetih godina, upravo u onom periodu kada je glumačka karijera Kevina Spaceyja bilježila blistave trenutke i kada se glumčev talenat potvrdio s dva Oscara. Legendarno šepanje u filmu "The Usual Suspects", zatim krvavi ulazak u policijsku stanicu u Fincherovom filmu "Se7e", pa nastup u subverzivnom filmu o američkom snu "American Beauty" priuštili su Spaceyju status svojevrsne glumačke ikone. Bio je negativac kojeg smo voljeli.

Danas se posrnuli glumac nosi sa sramotom zbog optužbi za seksualno zlostavljanje, otjeran je iz Hollywooda i tamo gdje su ga mogli obrisati u postprodukciji, nisu propustili to i uraditi. Karijera mu se srušila kao krhka kuća od karata, kako se zove hit serija u kojoj je sa Robin Wright igrao amoralni bračni par u usponu na političkoj ljestvici Bijele kuće.

Kevin Spacey kao Tuđman u filmu
Kevin Spacey kao Tuđman u filmu "BIlo jednom u Hrvatskoj"

Koliko si propao od jedan do Kevin Spacey igra kod Sedlara

Spacey je tako tresnuo direktno u film Jakova Sedlara, i to onaj iz devedesetih godina, kada su se snimale političke podobne teme, užasno loši filmovi u zanatskom i svakom drugom smislu, poput "Četveroreda". Sedlar je 1994. godine snimio "Gospu", priču o Međugorju, s Martinom Sheenom u ulozi svećenika. Njegov novi film romansiranog naziva "Bilo jednom u Hrvatskoj" (kako se zove i Thompsonov album iz 2006.) ponovo kombinira zvijezdu A kategorije i političku propagandu. U osamdeset minuta objašnjava ulogu Franje Tuđmana u vođenju nacije ka samostalnosti i ostvarenju višestoljetnog sna.

Scenarij potpisuju Hrvoje Hitrec i Dominik Sedlar, rediteljev sin koji je samo desetak dana ranije u Zagrebu predstavio svoj film “Razgovor”, u kojem strani glumci igraju Tita i kardinala Alojzija Stepinca, uz objašenjenje da u Hrvatskoj nema dovoljno dobrih glumaca da igraju ovako značajne historijske ličnosti.

"Bilo jednom u Hrvatskoj" oživljava prijelomne historijske trenutke i događaje koji su prethodili stvaranju države. Spacey, koji se pripremao pomoću arhivskih videomaterijala, vodi monologe identične Tuđmanovima, samo na engleskom jeziku, i to na nekoliko zagrebačkih lokacija, od Oltara domovine do Glavnog kolodvora. Film igra na kartu domoljubnih emocija kod publike, nešto slično kao što je to pokušao "General" Antuna Vrdoljaka pa ispao smiješan.

Imamo i mi istog patetičnog "konja za utrku", ako se sjetimo turske serijie "Alija”, o prvom predsjedniku Bosne i Hercegovine. Istina, film ne zadire u Tuđmanov privatni život u tolikoj mjeri, pa nemojte očekivati da ćete vidjeti Spaceyja kako igra tenis ili kako mu žena u banci drži pozamašnu svotu novca nejasnog porijekla.

Insert iz filma
Insert iz filma "Bilo jednom u Hrvatskoj"

Nema sumnje da je Franjo Tuđman bio osebujna ličnost, čiji je karijerni put počeo u partizanima, doguravši čak do čina genarala u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, pa do profesora historije na Filozofskom fakultetu. Film naravno ima objašnjenje za sve, posebno za mračne trenutke iz prošlosti, poput NDH i Jasenovca. Ipak, njegova poruka tiče se budućnosti, kako je to i filmski otac nacije rekao svom narodu da se treba fokusirati na budućnost Hrvatske, koja je u njegovim rukama.

Najveći problem filma je činjenica da Spacey odlično glumi Tuđmana. Dramaturški suluda vratolomija sastoji se od toga da se igrani dijelovi kombiniraju s autentičnim Tuđmanovim nastupima. Glumac je valjda tu da fascinira sve one koji ne čitaju revijalne rubrike internet portala i ne znaju da Spaceyja više niko ne želi nigdje. Pojedini kritičari u Hrvatskoj film nazivaju tipičnim "sedlarovskim trešom", a svoj odnos prema projektu je pokazala i njegova glavna zvijeza, ne pojavljujući se na premijeri u Zagrebu.

O filmovima, inače, najviše govori publika, koja na premijernim projekcijama sjedi u prvim redovima. Prisustvo svih onih faca iz televizijskih dnevnika devedesetih pokazuje politički kontekst i, na koncu, kome se film obraća. Posljednih godina neki od onih koji se filmovima nikada ne bi trebali baviti jer su za taj posao beskrajno netalentirani, skužili su da novac lakše kapne iz budžeta kada našvrljaju neki scenarij u kojem se hrani nacionalistički kič i romansirani povratak u ratnu prošlost.

Srbi su se suočili i obračunali sa svojom ratnom prošlošću i predsjednikom u seriji o posljednjim Miloševićevim danima na slobodi u seriji "Porodica". Možda i mi nekad. I vi i oni.