Danas se prisjećamo Emerika Bluma: "Crveni kapitalista" koji je otimao posao i Japancima
Rad prema svjetskim standardima je razlog Blumovog, odnosno Energoinvestovog uspjeha. To je jasno iz njegovog obraćanja radnicima u sarajevskom Kulturno-sportskom centru Skenderija 1971. godine.
"Mi smo u pogledu naših društvenih, međusobnih i samoupravnih odnosa do sada dosta daleko zašli. Te odnose smo stalno razvijali, a kao privredna organizacija uzeli smo sebi za mjerilo ne samo za jugoslavensku praksu, nego sve više i više važeća mjerila u svijetu. I danas je Energoinvest kao privredna organizacija u momentu velikog uspona, i dalje se razvijaju sve djelatnosti u Energoinvestu. Niko do sada nije postigao takav obim proizvodnje, takav obim izvoza, dohodak, nivo kadrovske strukture", poručio je.
Saradnja s najskupljom konsultantskom kompanijom - McKinseyjem
Da je Energoinvest bio svjetska tvornica, a da je Blum bio "crveni kapitalista", kako ga je nazvao Newsweek, potvrđuje svjedočenje Drage Bauma, koji je 1969. zadužen da u Sjedinjenim Američkim Državama formira Energoinvestovu filijalu Internergo Inc. Tada je Blum prihvatio da se uspostavi saradnja s jednom od najvećih konsultantskih kompanija na svijetu McKinseyjem.
"Na temelju tih preliminarnih razgovora predložio sam Blumu najelitniju (i najskuplju) firmu - McKinsey. Blum je prihvatio da predstavnik te firme dođe u Sarajevo. Krajnji rezultat bilo je angažiranje McKinseyja, koji je radio do tragične 1992.", prisjetio se Baum.
Autori monografije iz 2002. Muhamed Cico, Izudin Filipović, Safet Hasanbegović, Žarko Primorac i Šefik Vučijak su izdvojili i utisak McKinseyjevog konsultanta Charlesa Shoa. Tvrdi da je više naučio od njega nego od bilo kojeg drugog direktora u 30 godina rada.
"Kao izabrani partner McKinseyja, Energoinvest je bio moj prvi klijent, Blum je bio prvi generalni direktor s kojim sam sarađivao, s pozicijom i punom odgovornošću prema mojoj firmi. Naučio sam više o rukovođenju od njega nego od bilo kojeg drugog generalnog direktora koji je bio moj klijent u periodu od 30 godina, a mnogi od njih su rukovodili vodećim svjetskim korporacijama. Naučio sam posmatrati kako on vodi, ali također, naučio sam kako postati efikasniji lider kako bih mogao sarađivati s njim", ocijenio je McKinseyjev konsultant.
"Energoinvestov odgovor na hiljadu škola bio je stipendiranje hiljada studenata"
Blum je bio svjestan da od dobrog obrazovanja zavisi privredni uspjeh. U posljednjem intervjuu za zvanični list Energoinvesta je obrazložio koliko znači saradnja visokog obrazovanja i privrede.
"Ta saradnja se odvija sa manje ili više uspjeha. Mislim da i jedni i drugi - i Energoinvest i visokoškolske ustanove ovakvom saradnjom dobijaju mnogo. U visokoškolskim ustanovama profesori dolaze pred studente sa živim temama, a ne samo s knjiškim znanjem iz razne literature. To znači da se iznose najnovija naučna saznanja, jer privredu stara saznanja ne interesuju. S druge strane, Energoinvest dobija s visokoškolskih ustanova ljude s odgovarajućim znanjem i renomeom, što opet ima veliki značaj za Energoinvest. To je danas posebno izraženo u automatici", ukazao je.
Šta je Blumovo mišljenje o sinergiji obrazovanja i privrede značilo obrazložio je Alija Bašić, koji je kao član Misije Jugoslavije pri Savjetu za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV) 1967. Bluma upoznao u Moskvi. Značilo je stipendiranje i svjetsko priznanje kroz npr. rad u NASA-i.
"Energoinvestov odgovor na hiljadu škola bio je stipendiranje hiljada studenata. Zatim je dolazila njihova specijalizacija, postdiplomsko studiranje. U vezi s tim dobro se sjećam i neprestanog nastojanja Emerika Bluma da naši vodeći inžinjeri i stručnjaci moraju istovremeno predavati i na tehničkim fakultetima. Pored toga, Blum je uvijek predlagao i uvođenje novih tema ili predmeta na tom Elektrotehničkom fakultetu. To je rezultiralo time da su svuda bili vrlo cijenjeni. U to sam se i lično uvjerio i u Kaliforniji. Američke institucije i preduzeća su završenim studentima našeg Elektrotehničkog fakulteta priznavali diplome bez ikakve nostrifikacije, a u nekim slučajevima i magistraturu i zapošljavali ih u prestižnim američkim kompanijama, npr. u NASA-i", naglasio je Bašić.
"Crveni kapitalista" koji je oteo posao Japancima
Blum je ovakvim pristupom od Energoinvesta stvorio kompaniju konkurentnu firmama iz države koja je sinonim za tehniku i tehnologiju - Japanu.
"Novine su javile: iz Sarajeva je u Sjevernu Ameriku upućena prva pošiljka cijevi od legirana čelika za novu hidrocentralu u Vankuveru. Energoinvest je u oštrom nadmetanju pobijedio japansku konkurenciju i oteo joj posao vrijedan 1,6 miliona dolara (...) A on je često uspijevao više i bolje nego ministri ili diplomatski predstavnici. I bez kredita je, kažu, nalazio partnere. Za neke je postao pojam poslovnosti socijalističkog svijeta. Radio je timski, sa čitavim štabom stručnih ljudi, inspirisao ih radnom energijom, organizatorskom sposobnošću. Probijao se na tržišta i gradilišta Evrope, Afrike, Azije, a u posljednje vrijeme i Sjeverne Amerike", piše zagrebački VUS 1970.
Emerik Blum jeste bio poslovan čovjek, ali je uvijek radio za javno dobro. Zato ga Newsweek jeste nazvao "crvenim kapitalistom". Pa je tako kao gradonačelnik od 1981. do 1983. radio za javno dobro Sarajeva.
Gradonačelnik koji je znatno doprinio međunarodnoj afirmaciji Sarajeva
Svrstava se među prve koji su se uhvatili ukoštac s jednim od najopasnijih problema glavnog grada - zagađenim zrakom. Tvrdi se da je upravo on inicijator da se izvrši gasifikacija grada i uspostavi trolejbuski saobraćaj kao doprinos rješavanju ovog problema.
Kao potpredsjednik Organizacionog komiteta Zimskih olimpijskih igara 1984. među najzaslužnijima je što je Sarajevo tada doživjelo međunarodnu afirmaciju. U intervjuu za Večernje novine 1983. govorio je o tome šta je želio uraditi za Sarajevo, a nije uspio u tome.
"Pazite, mandati ovakvih funkcija su previše kratki da bi se nešto značajnije moglo učiniti. To je, naravno, moje mišljenje. Taman se čovjek upozna s problematikom i porazmisli šta da predloži i učini, a ono, predsjednički mandat mu na isteku. Za vrijeme koje sam proveo kao gradonačelnik, želio sam između ostalog da aktivnije i adekvatnije uključimo mjesne zajednice u kreiranje i realizaciju života grada. Zatim, ta birokratizacija. Ona je toliko snažna, ljudi lutaju za najobičnije uvjerenje 'od Poncia do Pilata'. Zašto? Želio sam mnogo toga da pokrenem na debirokratizaciju, ali eto, sve to ostadoše samo moja htijenja, želje i snovi", rekao je.
Na osnovu ovog je uočljivo da je Blum bio skroman smatrajući da kao gradonačelnik nije uradio nešto značajno. Međutim, pozitivno materijalno nasljeđe Sarajeva govori suprotno. Šta bi tek učinio da je duže bio prvi čovjek grada?
Od budućnosti nije odustajao kada mu je bilo najteže
O budućnosti nije prestajao razmišljati ni onda kada mu je bilo najteže. Na to je ukazao i jedan od njegovih saradnika Žarko Primorac, koji ga je posjetio u fojničkom lječilištu. Tada su razgovarali o gradnji nuklearne elektrane u Goraždu.
"Počeli smo priču o gradnji nuklearne elektrane u Bosni. Njemu je to bila posebno draga tema. Zagovarao je ideju i spremao dokumentaciju za gradnju nuklearne elektrane. Govorilo se o lokaciji na Drini, negdje oko Goražda (...) Očigledno ga je nuklearka jako zanimala. U njoj je vidio ne samo novi izvor energije za rastuću industriju Bosne i Hercegovine, nego i mogućnost novog tehnološkog prodora za Energoinvest. U jednom času ja sam rekao otprilike sljedeće: 'Šta vrijedi, neka nam je sada daju graditi, treba nam deset godina da je izgradimo'. On je zastao, malo se zamislio, pridigao glavu s jastuka, oslonio se na laktove, u očima mu se pojavila karakteristična odlučnost i rekao: 'Dajte meni, ja ću je napraviti za osam'", ispričao je Primorac.
Crtice iz privatnog života: Tačno je da nikada nisam tražio godišnji odmor
O Blumovom privatnom životu se malo zna. Neke pojedinosti je otkrio u spomenutom intervjuu za Večernje novine. Tom prilikom je sebe u djetinjstvu opisao "nestašnim dječakom" te je rekao da voli domaću trpezu.
"Ja volim kvalitetnu kuhinju, narodnu, pasulj, naprimjer. Što je jelo običnije, 'narodskije', to je kvalitetnije i zdravije. Naša kuhinja je, uostalom, poznata širom svijeta. Kad imam vremena, a i želje, skuham sam sebi neko omiljeno jelo", kazao je.
Imao je izvanrednu radnu etiku.
"Novinari svašta čuju i vide. Taj podatak je stvarno tačan: od oslobođenja do danas nisam tražio godišnji odmor. Na more ne idem, nisam njegov ljubitelj. Planine i šume su moja slabost. Lično vjerujem, a mislim da će se složiti većina čitatelja Večernjih novina, da se čovjek najbolje odmara u tišini šume, u prirodi zelene boje", naglasio je.
Lov mu je bio hobi, a osvrnuo se i na razlike u odnosu na suprugu.
"Supruga i ja smo toliko različiti da se baš zbog toga izuzetno slažemo, dopunjujemo i cijenimo. Evo primjera. Ja sam ranoranilac, svaki dan ustajem u šest sati ujutro. Napravim ekspres kafu i uživam. Supruga se budi kasnije (umjetnici inače ustaju kasno) i pije pravu tursku kafu. U tome se razlikujemo. Ili, moja supruga je trenutno na moru, gdje uživa u plivanju, a ja je strpljivo čekam da se vrati. Reći ću vam u povjerenju da mi nedostaje", naveo je.
Sarajevski Jevrej koji je po izlasku iz logora gradio zemlju
Uspjeh Emerika Bluma je utoliko više značajan zbog teških životnih izazova. Iz radničke je porodice, a kao sarajevski Jevrej je do novembra 1944. bio u logorima Gospić, Pag, Krapaje, Jasenovac i Stara Gradiška. Po završetku Drugog svjetskog rata uključio se u obnovnu i gradnju zemlje.
Dobitnik je brojnih značajnih priznanja, među kojima su i Orden zasluge Italije i Vitez legije časti Francuske.
Rođen je 7. augusta 1911. u Sarajevu, a preminuo je 24. juna 1984. u Sarajevu.
Zašto je utihnula priča o Južnoj plinskoj interkonekciji i šta je pozadinski interes
