Obratila se Saboru
164

Hrvatska zastupnica o potresnom iskustvu nakon Oluje: Pred vama stoji djevojčica iz kolone

Dž. L.
Anja Šimpraga (Foto: Saborska TV)
Anja Šimpraga (Foto: Saborska TV)
Zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga održala je emotivni govor pred Hrvatskim saborom osvrnuvši se na svoje lično iskustvo tokom i nakon vojno-redarstvene operacije Oluja.

Šimpraga je kazala da ovih dana svi pričaju o Oluji, bez obzira na to koliko zaista o tome znaju i jesu li preživjeli te ratne strahote ili su ih samo posmatrali. Ona je tog ljeta 1995. godine imala tek osam godina.

"Svake godine u ovo vrijeme, dijete progovara u meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone. Tog 4. augusta 1995. imala sam tačno osam godina. Najednom i nebo je promijenilo boju. Sparina je otežavala disanje, nije slutilo na dobro. S ruksakom za drugi razred osnovne škole bila sam spremna za put, put koji nije imao ime, put koji je vodio ko zna gdje. Od Knina, do Petrovačke ceste, preko Banje Luke, a otuda bez stajanja do Srbije. Kolona je bila duga, zvuk traktora i plač okruživali su nas. Posljednje komadiće kruha podijelila sam s rodbinom, a taj miris me je pratio", rekla je zastupnica SDSS-a, prenosi Jutarnji list.

Po dolasku u Srbiju, rekla je Šimpraga, htjeli su ih poslati u Niš, ali uspjeli su nadležne nagovoriti da ih puste u Beograd gdje su imali rodbinu.

"Pustili su nas do Novog Beograda. Tada sam odrasla. Za tu jednu noć", poručila je zastupnica SDSS-a.

Ona se s porodicom vratila u Knin 1999. godine. Kako kaže, tad su opet bili kraj svoje rijeke i među svojim ljudima.

"Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati prošli patnju, strah i morali ići putem gdje nije bio njihov dom. Ali sam isto tako znala da će ta ista djeca s jedne i druge strane jednom sjesti za isti stol i dogovoriti da se više nijednom djetetu ne ukrade djetinjstvo, pravo na sreću. Mali čovjek je uvijek taj koji pati, kojeg se ništa ne pita. Gledajući svoje roditelje, njihove žuljevite i hrapave ruke, koje su danonoćno radile u polju kako bi svoju djecu izveli na pravi put znala sam da je puno važnije biti čovjek, nego samo Hrvat ili samo Srbin. Djevojčica prošlost nije zaboravila. Učila je iz nje, ali budućnost joj je bila važnija i svima nama treba biti. Danas, 25 godina poslije, ova djevojčica iz kolone stoji pred vama. Imam samo jednu želju - gradimo društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost", poručila je Šimpraga koja je na kraju govora dobila pljesak u Hrvatskom saboru.