Potpredsjednica NS
831

Irma Baralija: Želim približiti Hercegovinu Bosni, nema demokratije bez demokratije u Mostaru

Razgovarao: R. Durkić
Irma Baralija (Foto: I. Š./Klix.ba)
Irma Baralija (Foto: I. Š./Klix.ba)
Irma Baralija nije novo ime na našoj političkoj sceni, ali moglo bi biti važno u narednom periodu. U svom prvom intervjuu na novoj funkciji, kao potpredsjednica Naše stranke, za Klix.ba odgovarala je na brojna aktuelna pitanja.

Dobili ste značajnu podršku na Kongresu Naše stranke i postali potpredsjednica jedne brzo rastuće i važne političke opcije. Koje su vaše ambicije i kako definirate vlastite političke ciljeve u buduće četiri godine?

Moji politički ciljevi i ambicije idu od onih vrlo konkretnih, opipljivih i mjerljivih, do onih koji su još na nivou ideja koje će prvo trebati učiniti prijemčivim ljudima pa onda krenuti u njihovu realizaciju. Kao neko ko iza sebe ima četverogodišnje političko iskustvo u formiranju odbora i rada u najtežim političkim okolnostima, kakve su bile one mostarske, na sebe preuzimam odgovornost da zajedno s našim timom radim upravo na teritorijalnom širenju, formiranju novih odbora i generalno jačanju infrastrukture stranke. Fokus su naravno Hercegovina i RS. Upravo sam u svojoj prvoj radnoj sedmici na funkciji potpredsjednce imala niz uspješnih sastanaka u Konjicu, pred nama je posjeta Čapljini, ali i Prijedoru i Banjoj Luci. Cilj je pronaći čestite i hrabre ljude koji će na najbolji način zastupati socijalno-liberalne ideje u svojim sredinama i pomoći nam da zajedno sagradimo jedno bolje, pravednije društvo jednakih šansi za sve.

Moj cilj i jedan od razloga zašto sam se uopće kandidovala je širenje politike Naše stranke i ideologije socijal-liberalizma, prvenstveno u Hercegovini. Ljudi kakve sam već spomenula ima itekako i u Hercegovini, ali nemaju mogućnost da u političkom smislu artikulišu svoju riječ. Naša stranka je postala dovoljno snažna da u infrastrukturnom smislu, u smislu formiranja odbora, osiguranja kancelarije, podrške našeg sekretarijata u Sarajevu te regionalnog odbora u Mostaru, pomogne tim ljudima i u Posušju i u Širokom Brijegu i u Konjicu... Dosad su za takvo što mogućnosti bile male, gotovo nepostojeće, a upravo nedostatak građanskih političkih opcija u tim sredinama stvorio je sliku ljudi u Hercegovini kao pobornika radikalnih ideologija. Ja bih rekla da oni nisu pobornici tih ideologija, nego njihovi zarobljenici. Mi ćemo taj prostor otvoriti i za građansku opciju. Hašku šestorku će, naprimjer, i dalje mnogi slaviti, ali će se čuti i glas koji će to slavlje osuditi bez straha od ostanka u toj sredini.

Moja želja je također Hercegovinu probližiti Bosni. Tačnije onom što se u političkom žargonu naziva političkim Sarajevom. Kod nas u Hercegovini je prisutan stav, s jedne strane, da nas to političko Sarajevo nikad nije razumjelo, a s druge da nas je političko Sarajevo prodalo. Ako želimo Bosnu i Hercegovinu napraviti funkcionalnom državom za sve nas, ovo moramo promijeniti. Moramo pokušati prije svega ponovo steći povjerenje među ljudima. To se sigurno neće riješiti kroz salonske rasprave u Sarajevu, nego samo i jedino radom na terenu, otvorenim i direktnim razgovorom na trgovima od Širokog Brijega, preko Mostara do Nevesinja. Naš kandidat za člana Predsjedništva Boriša Falatar je upravo vodio ovakvu kampanju na proteklim izborima. Nije imao dovoljan broj glasova na kraju, ali nama to nije bio znak da trebamo odustati, naprotiv, to je značilo da moramo raditi više, intenzivnije, udruženije. Izgraditi bilo šta kvalitetno nije jednostavno, pogotovo kada se radi o državi, ali mi smo odlučni da istrajemo, to je moja najveća motivacija i dugoročni cilj.

Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba

Predsjednik je ostao stari, ali stranka je dobila tri nova potpredsjednika. Kako će izgledati Naša stranka u naredne četiri godine te da li će se na rad odraziti podjela koja je bila primjetna u pretkongresno vrijeme i duel Kojović-Marjanović?

Rivalitet i zdrava konkurencija među ozbiljnim i realizovanim ličnostima, kakvih ima mnogo u Našoj stranci, sasvim je prirodna stvar. Mi cijenimo različitost u stavovima i promišljanjima, kao i slobodu izražavanja istih, i u tom tonu se odvijala kampanja za predsjednika u pretkongresnom periodu. Tako da ne bih rekla da se ikad radilo o podjelama, nego o prosto demokratskim procesima normalnim za svaku stranku. Neovisno o izboru predsjednika, uvijek je bilo jasno da ćemo nastaviti djelovati na istom kursu zagovaranja socio-liberalnih ideja i borbe za pravednije i bolje društvo.

Kako bi se Naša stranka nosila s padom Fortine Vlade KS, ako dođe do "izdaje" SBB i DF-a? U ovom trenutku sve stranke šestorke su dobri partneri u Vladi Kantona Sarajevo. Postoji sinergija i zajednički pravac kretanja, a mislim i da rezultati dosadašnjeg rada govore tome u prilog. Ukoliko pak rukovodstva pomenutih stranaka odluče da prekinu partnerske odnose, nama će biti žao, ali to je njihova procjena i politička odluka za koju će oni odgovarati svojim glasačima, vrlo skoro, već na narednim lokalnim izborima.

Na koji način iskoristiti puni potencijal dva državna i šest federalnih zastupnika te nastaviti trend koji je svojim radom u prošlom mandatu nametao tada usamljeni Denis Gratz? Veoma smo sretni zbog ovog nevjerovatnog skoka u broju glasova, a samim tim i broju mandata u parlamentima, potvrda je to našeg rada od 11 godina. S druge strane, svjesni smo odgovornosti prema onima koji su nam povjerili svoj glas, kao i generalno situacije u društvu. Imajući to u vidu, svi stranački resursi stoje na raspolaganju našim zastupnicima i zastupnicama. S tim u vezi, a pored razloga navedenih u prvom odgovoru, na mjesto potpredsjednice sam se kandidovala upravo i zbog osjećaja odgovornosti i želje da pomognem da iskoristimo ovaj trenutak i rezultat koji smo napravili. Npr. naše potpredsjednice u prošlom mandatu su bile Sabina Ćudić i Nasiha Pozder, obje su danas zastupnice u Federalnom parlamentu. Moj aktivniji unutarstranački angažman oslobađa njih određenih obaveza, što im ostavlja više vremena i energije za fokusiranje na rad u Federalnom parlamentu. Taj vid solidarnosti, podijeljene odgovornosti i timskog rada je nešto čime se zaista možemo pohvaliti u Našoj stranci.

Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba

Dolazite iz Hercegovine, Mostara.. Kako riješiti mostarski izborni problem i gradu na Neretvi vratiti lokalne izbore te koliko je teško u nacionalno izrazito podijeljenoj Hercegovini širiti ideje liberalizma i socijalne pravde? Kao što je poznato, teoretski postoje dva načina za rješavanje mostarskog pitanja, da rješenje ponovo nametne visoki predstavnik ili da rješenje pronađu, dogovore i izglasaju stranke u Parlamentu BiH. Vjerujem da je sada već svima jasno da se prvi scenarij neće desiti, zbog niza razloga u koje ne bih sada da ulazim. Dakle, preostaje nam da vršimo pritisak na izabrane zastupnike i zastupnice u Parlamentu BiH da kreiraju rješenje. S obzirom na to da Naša stranka, kao što smo već spomenuli ranije, u ovom sazivu ima dvoje zastupnika u Parlamentu BiH, naredne četiri godine ćemo ih koristiti da pitanje Mostara nametnu kao jedno od ključnih pitanja za ovu zemlju, što ono faktički i jeste. Nema demokratije bez demokratije u Mostaru, previše vremena je izgubljeno, ovaj mandat ne smije proći, a da se pitanje Mostara, kao i implementacija presuda Suda u Strazburu ne riješe. Nakon toga će mnogo lakše biti govoriti o liberalizmu i idejama socijalne pravde, koje su, dobro ste primijetili, trenutno namjerno gurnute u drugi plan od tzv. nacionalnih interesa i pojedinih centara moći.

Za vas se vežu i dvije zanimljive inicijative. Tužili ste državu BiH zbog neodržavanja izbora u Mostaru, a i pokrenuli Inicijativu da Mostar dobije spomenik Rosi Parks. U kojoj fazi su inicijative? Što se spomenika Rosi Parks tiče, bilo je polemike u javnosti nakon što smo obznanili našu nakanu. Mišljenja su bila podijeljena, većinom jer ljudi nisu razumjeli širinu te priče. Mi nismo slučajno odabrali Rosu Parks, ona je simbol borbe za građanska prava i njena priča počinje u jednom autobusu u kojem se svakodnevno odvijala segregacija i diskriminacija po rasnoj osnovi. Upravo to je poveznica s Mostarom, jer je sistem u Mostaru načinjen tako da se segregacija i diskriminacija dešavaju na različitim nivoima i u različitim sferama pa tako i u javnom prijevozu. U 2019. godini mi i dalje u Mostaru imamo autobuske linije koje cirkulišu po jednoj i po drugoj "strani", a nemamo jednu kružnu liniju koja će povezati cijeli grad. Ne postoji linija koja bi bila funkcionalna pa povezivala npr. dvije regionalne bolnice ili Univerzitet i Sveučilište u Mostaru, ne, kod nas su čak i autobuske linije nacionalno obojene.

Dakle, i Rosa Parks i tužba u Strazburu su dio iste priče o borbi za građanska prava a protiv diskriminacije po bilo kojem osnovu. O nastojanjima da se Mostaru da jedan drugačiji identitet grada koji slavi univerzalne vrijednosti, njeguje ono što nam je zajedničko, uvažavajući ono što nam je različito. I jedna i druga inicijativa su još uvijek otvorene, s jedne strane sakupljamo novac, s druge strane odgovaramo na pitanja iz Strazbura i pratimo rokove koje podrazumijeva taj sudski postupak. Imajući u vidu dinamiku rada, vjerujem da će rezultati biti do jeseni.