Prije više od tri godine su novinske naslovnice bile pune vijesti o skandalu u njemačkom koncernu Siemens, o "crnim fondovima" i korupciji kojom se Siemens služio da bi dobio neki posao. Ali tek ove sedmice se član Uprave Siemensa Thomas Ganswindt našao pred sudom kojem je trebao objasniti koliko je i lično bio upleten u sumnjive isplate u Nigeriji i Rusiji.
Bivši član Uprave Siemensa nadležan za sektor "Information and Communication Network" je odmah pokazao kako je spreman na borbu pred sudom: ročište je trajalo tek nekoliko minuta, jer su njegovi branioci uložili žalbu što će proces voditi samo dvojica sudija. Oni traže barem tri, "zbog složenosti materije" kojom će se baviti sud, a Ganswindtov advokat je još jednom ponovio kako je odbrana uvjerena da se "gospodinu Ganswindtu ne može predbaciti nikakvo krivično djelo".
I dok je odbrana menadžera Siemensa dobila barem još nekoliko dana dok se u utorak (25.1.) ne odluči o ovom prigovoru, u jednom drugom procesu koji je završen ove sedmice, nije bilo ni najmanje sumnje da je direktor kriv. Radi se o skandalu koji je potresao grad Leipzig i što je još pikantnije, radi se o velikoj pronevjeri u komunalnom preduzeću gradskog vodovoda. Njen tadašnji direktor Klaus Heininger se upustio u vratolomne špekulacije na berzi - i to baš s famoznim osiguranjima za kreditnu nesposobnost preko kojih je u posljednjoj krizi čitava svjetska ekonomija gurnuta na rub propasti. Što je još gore, Heininger je dobro znao da se igra s vatrom, jer je pristao uložiti gradski novac tek uz uslov da oko 3,7 miliona eura strpa u vlastiti džep.
Kod tako jasnog krivičnog djela nije potrajalo ni godinu dana od "posjete" specijalaca kući direktora pa do presude i njemu i dvojici saučesnika. Isprva se njegova odbrana pokušala nagoditi sa Tužilaštvom prema kojoj bi, ako Heininger prizna potkupljivost, ono trebalo odbaciti optužbu pronevjere. Tužilaštvo nije pristalo na nagodbu, nego je još i nezadovoljno kaznom od čak četiri godine i jedanaest mjeseci zatvora za bivšeg direktora - i najavljuje žalbu.
Konačno, Wasserwerke Leipzig KWL još uvijek sjede na obavezama koje je preuzeo njihov bivši direktor i taj grad čeka još isplata čitavih 285,5 miliona eura!
Ali slučajevi poput direktora lajpciškog vodovoda su ipak rijetkost: najčešće se pitanje odgovornosti gubi negdje u - često ne baš sasvim jasnom - lancu hijerarhije kakav postoji u svakom većem preduzeću, tako da iza rešetaka češće ostaju "sitne ribe". Tako su i saradnici Telekoma zapravo nezadovoljni nedavnom presudom protiv bivšeg direktora odjela sigurnosti Klausa Trzeschana koji će morati na tri i po godine u zatvor jer je otkriveno da su se prisluškivali neki saradnici, novinari i čak članovi uprave kako bi se otkrilo ko odaje podatke telekomunikacijskog koncerna u javnost.
Nezadovoljstvo nije utemeljeno na nekoj osobitoj ljubavi prema bivšem šefu sigurnosti, nego na iskustvu. Ni na hodnicima njemačkog telekomunikacijskog koncerna ne mogu naime vjerovati da je šef sigurnosti djelovao na svoju ruku i bez naredbe "odozgo". Drugim riječima: ako se nešto dogodi, ne treba računati na pomoć šefova. Zato, ako danas treba odlučiti nešto što može biti "vruće", najbolje je - ne odlučiti ništa! A takav stav srednjeg menadžmenta jedva da može potaći poduzetnički duh u nekoj kompaniji.
S druge strane, često se ni uprava niti nadzorni odbori koncerna ne razumiju u pravne finese odluka koje donose, nego se moraju pouzdati u savjete stručnjaka. Koncern Daimler je zato odlučio upravo u svoju upravu dovesti osobu koja će se sigurno sjajno moći snaći u svim pravnim pitanjima: bivšu sutkinju Ustavnog suda Christine Hohmann-Dennhardt. Njoj će biti povjeren sektor prava i integriteta poduzeća i Daimler je uvjeren kako će se njemu sada teško moći dogoditi da bude uvučen u nekakav slučaj korupcije, prenosi DW.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
