Zlato nije sve što sija, osim u Teheranu: Iranci "sve što zarade pretvore u zlato", cijene ga više od nekretnina
Trgovci u teheranskom Velikom bazaru kažu da je svaki novi naslov o ponovnim sankcijama Ujedinjenih naroda, padu rijala ili obnovljenim regionalnim tenzijama poslao talase ljudi u kupovinu takozvane "imovine koja čuva vrijednost". To uključuje dolare, zlato, srebro, dijamante, kriptovalute i, u manjoj mjeri, dionice.
Mansour, 28-godišnji trgovac zlatom i nakitom u bazaru je rekao za AP da nikada nije vidio toliku potražnju.
"U protekle dvije sedmice prodao sam šest kilograma zlata običnim ljudima što je novo iskustvo za mene", rekao je Mansour koji je pristao govoriti samo pod uvjetom da se koristi njegovo ime zbog straha od odmazde te dodao:
"Ljudi žure da kupuju jer se boje da će njihove ušteđevine izgubiti vrijednost".
Behzad Rashvand, 57-godišnji muškarac je rekao da zlato smatra jedinom zaštitom od galopirajuće inflacije u Iranu.
"Trenutno vidim zlato kao najbolji način da sačuvam vrijednost. Kad god zaradim novac, pretvorim ga u zlato", dodao je.
Tokom ljeta, jednogramske, 18-karatne zlatne poluge koštale su oko 115 miliona rijala, odnosno oko 100 dolara. Zlatnici su se prodavali za više od 1.000 dolara, a srebrni ingoti od 1 kilograma skoro za 2.000 dolara. U subotu je cijena zlatnika u Iranu prvi put prešla 1,2 milijarde rijala. Mali srebrni poluzi od 100 grama postali su popularna početna investicija za porodice srednje klase.
Fatemeh Parsa, majka dvoje djece sada žali što je nasljedstvo iskoristila za kupovinu stana u Teheranu. Iako nekretnine ostaju vrijedne u nekim teheranskim naseljima, bankovni krediti i ušteđevine ljudi nisu pratile ogroman rast cijena.
"S obzirom na rast globalne cijene zlata, ponekad poželim da sam umjesto toga kupila zlato, moja imovina bi porasla mnogo više nego nekretnine. Sada se čini da bi investiranje u srebro moglo biti vrijedno, posebno za budućnost moje djece", naveo je on.
Izvještaji o masovnim otpuštanjima u iranskoj ekonomiji, koja proizlaze iz problema s električnom energijom, potrošačkom potražnjom i sankcijama, kruže mjesecima. Amir Ramezani, jedan od vodećih trgovaca zlatom u Teheranu, kaže da su neke imućnije porodice počele prodavati dio imovine kako bi se održale.
Zlato i srebro posebno su dobili na značaju otkako je SAD počeo pojačavati mjere protiv iranskih prodavača kriptovaluta, što je bila jedna od mogućnosti na koju su se Iranci oslanjali kako bi zaštitili svoje finansije.
"Kad god imam dovoljno novca da uštedim, odmah ga pretvorim u zlato", istakao je Hamid Safari, prodavač audio opreme te dodao:
"Kroz historiju, zlato ne samo da je zadržalo svoju vrijednost, nego je i raslo. Trebali bismo učiti iz historije ako želimo izgraditi bolji život".
Šira iranska ekonomija i dalje je pod teškim pritiskom međunarodnih sankcija koje su prekinule dotok investicija i ograničile pristup globalnim finansijama. Godine restrikcija oslabile su domaću industriju i dovele ključne sektore u borbu za modernizaciju. A za one koji žele iznijeti novac izvan zemlje, tvrda valuta i nakit ostaju među rijetkim načinima da to učine.
Postoji još jedan razlog o kojem Iranci nerado govore, a to je mogućnost da moraju biti u stanju ponijeti novac sa sobom u slučaju novog rata. Vjeruje se da su desetine hiljada Iranaca koji žive u Teheranu pobjegli iz glavnog grada tokom 12-dnevnog rata, odlazeći u unutrašnjost zemlje ili na sjever.
Kada su stigli, zatekli su neka područja preplavljena novopridošlima, a bankomati bili prazni ili neispravni. Mnogi su ponijeli sve ušteđevine koje su mogli brzo dohvatiti.