Sve o Južnoj interkonekciji kojom ćemo ući u novu energetsku epohu: Kakav ćemo to plin dobiti

Ova zemlja je u posljednjih nekoliko mjeseci intenzivirala aktivnosti u Bosni i Hercegovini po ovom pitanju. Pa je tako pod njenim pritiskom u oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojen Zakon o južnoj interkonekciji te je nedavno u Ambasadi SAD-a bio sastanak predstavnika američke administracije i vladajućih stranaka u FBiH. Na tom sastanku je predstavljena mogućnost da novi plinovod bude pod američkom koncesijom.

Njegovom izgradnjom će se smanjiti ovisnost Bosne i Hercegovine o ruskom plinu. Njime će se distribuirati ukapljeni plin (Liquefied Natural Gas -LNG) iz LNG terminala na Krku u Hrvatskoj. Početna tačka Južne interkonekcije bit će u gradu Zagvozdu u Dalmaciji.

Nihad Harbaš, izvršni direktor konsultantske kuće u oblasti energetike nLogic Advisory, u razgovoru za Klix.ba je govorio o nekim od najznačajnijih aspekata Južne interkonekcije.

Šta je to ukapljeni plin

Prvenstveno je objasnio šta je to ukapljeni plin i zašto je on prihvatljiviji u odnosu na ostala fosilna goriva.

"To je prirodni gas pretvoren u tečno stanje, a u cilju smanjenja zapremine prirodnog gasa za 600 puta radi lakšeg transporta tamo gdje nema gasovoda, odnosno na velike udaljenosti, morskim putem. Kao kada flaširate vodu da biste je prevezli s mjesta izvora i tamo gdje nema vodovoda ili kao kada vodu u ledomatu zamrznete u kockice leda i tako je, pod određenim uslovima, lakše nosite jer, figurativno rečeno, lakše vam je prenijeti kilogram željeza nego kilogram vune. Proces uplinjivanja je dosta složeniji zbog promjene agregatnog stanja i skuplji", obrazložio je.

Prema Harbašovim riječima, LNG je i dalje fosilno gorivo, ali dosta okolinski prihvatljivije od uglja i nafte jer emituje mnogo manje čvrstih čestica i sumpordioksida (SO2) koji, između ostalog, zagađuju zrak, ali i ugljendioksida (CO2) koji doprinosi klimatskim promjenama. Napomenuo je da je LNG prvenstveno namijenjen za područja gdje nema dovoljno kopnenih gasova, odnosno za udaljena mjesta od nalazišta gasa.

Transport

Tema razgovora je bila kako će se taj plin transportovati do terminala na Krku, kako od Krka do kopna i kako će se distribuirati do Bosne i Hercegovine.

"LNG se uglavnom prevozi morskim putem. Do terminala na Krku, koji je 'pretovarna stanica', dolazi tankerima, a onda se skladišti, regasificira ili uplinjuje i šalje u gasovod kojim se dalje transportuje korisnicima. To je suprotan proces ukapljivanju koji se događa tamo gdje se prirodni gas proizvodi ili vadi iz unutrašnjosti zemlje i priprema za transport", naveo je.

Gasovodi u Hrvatskoj su izgrađeni, a za transport gasa prema Bosni i Hercegovini trebali bi se izgraditi gasovodi, kako je podsjetio, od Splita do Zagvozda, pa dalje prema Bosni i Hercegovini - Posušju, Mostaru, Novom Travniku, Travniku te spojiti na postojeću gasnu mrežu, koja se mora proširiti i dograditi kako bi gas imali u Sarajevu i dalje prema istoku.

Pitali smo Harbaša da li će plin iz Južne interkonekcije isključivo biti američki ili će biti npr. katarskog i/ili azerbejdžanskog plina.

"Ne mora značiti. Može biti iz bilo kojeg dijela svijeta, u zavisnosti o kretanju na globalnim tržištima, dostupnosti, cijenama i načinu pregovaranja ili drugim interesima. Terminal na Krku trenutno prima 65 posto američkog LNG-a, a ostalo je Katar, Bliski istok itd.", naglasio je sagovornik Klix.ba.

Izgradnjom Jadransko-jonskog gasovoda (IAP), koji je dvosmjerni gasovod (može i s juga i sjevera transportovati gas) u dužini od 500 kilometara i kapaciteta pet milijardi metara kubnih (m3) godišnje od Hrvatske prema Crnoj Gori i Albaniji, preko Južne interkonekcije, Bosna i Hercegovina bi se, kako je istakao, spojila i na Transjadranski gasovod (TAP) kojim se preko Grčke, Albanije i Jadranskog mora omogućava transport prirodnog gasa iz Azerbejdžana i Kaspijske regije.

"Time bi se omogućila diverzifikacija izvora snabdijevanja ne samo preko LNG-a, nego i prirodnog gasa putem tih gasovoda, te ojačala sigurnost Bosne i Hercegovine, regije i Evropske unije u skladu s REPowerEU planom da se do 2028. potpuno prekine snabdijevanje gasom iz Rusije. Dakle, prirodni gas bi mogao dolaziti sa svih strana svijeta putem LNG terminala i gasovoda u ovisnosti o količinama i cijenama gasa", dodaje.

Cijena i korištenje

Osvrnuo se i na to koliko će koštati plin iz Južne interkonekcije i u kojim dijelovima zemlje će se uglavnom koristiti plin iz ovog plinovoda.

"Gas je energent oko kojeg se kroje globalne politike, ali isto tako i tržišna roba. Tržište određuje cijene te imajući na umu da je gas fosilno/neobnovljivo gorivo, zalihe bez novih nalazišta bi se smanjivale, nove količine dolazile sa daljih destinacija, što će sigurno utjecati na cijenu. Pretpostavke su da bi tržišna konkurencija dovela do nižih cijena gasa, ali, historijski gledano, cijene su samo rasle. Veoma je teško da bilo koji gas može biti jeftiniji od ruskog. U slučaju Južne interkonekcije, cijena nije primarni faktor, već sigurnost snabdijevanja i geopolitička kretanja", naglasio je Harbaš.

Govoreći o tome u kojim dijelovima Bosne i Hercegovine će se uglavnom koristiti plin iz Južne interkonekcije, napomenuo je da je cilj zamijeniti postojeće količine ruskog plina koje u Bosni i Hercegovini iznose 250 miliona standardnih metara kubnih (Sm3), od čega se 75 potroši u FBiH, a 25 posto u Republici Srpskoj.

"Od ukupnog uvoza prirodnog gasa, 60 posto otpada na grijanje, dominantno u Sarajevu, 40 posto na industriju, a jedan posto na transport, što ukazuje da privreda nije oslonjena na ovaj energent. Najave su da bi se on koristio u svim dijelovima zemlje kroz postojeće i nove gasovode. Međutim, ne zaboravimo da je gasovod izgrađen i do Travnika, ali gas nikad nije potekao tim cijevima. Pitanje novih potrošača, ali i cijena je velika nepoznanica", konstatirao je Harbaš.

Istakao je da planirani kapacitet Južne interkonekcije iznosi do 1,5 milijardi Sm3. Dakle, taj gas bi se koristio i u drugim zemljama poput, dodaje, Srbije, Mađarske itd., prvenstveno kao zamjena za količine ruskog gasa. Za ne zaboraviti je da Mađarska nema more.

Odluka EU i sama izgradnja plinovoda

S obzirom na to da je Evropska unija nedavno donijela odluku o zabrani uvoza ruskog plina, pitali smo ga da li će to značiti da u Bosni i Hercegovini neće biti diverzifikacije izvora plina.

"Diverzifikacija, odnosno različiti pravci snabdijevanja i porijeklo gasa će biti obezbijeđeni zahvaljujući međunarodnim partnerima, u prvom redu SAD-u i EU , da li kroz postojeći gasovod ili nove. Bosna i Hercegovina ne može ni de facto ni de jure ostati pusto ostrvo u ovom dijelu Evrope. I sada se gas može dobavljati iz drugih dijelova i izvora, samo što bi on bio dosta skuplji, zato je Južna interkonekcija prioritet", odgovorio je sagovornik Klix.ba.

Prema njegovim riječima, izgradnja ovog plinovoda će koštati pola milijarde dolara, što je nešto što Bosna i Hercegovina ne može sama finansirati, odnosno finansirat će se stranim kapitalom - američkim i evropskim preko razvojnih banaka i i fondova.

Govorio je i o tome da li će Hrvatska izgradnjom Južne interkonekcije postati energetsko čvorište ovog dijela Evrope.

"Uz izgradnju IAP-a i TAP-a, sigurno hoće u pogledu ovog energenta, što je i cilj EU da su tržišta povezana i integrirana. Bosna i Hercegovina također, jer bi bila veza prema sjeveroistoku Evrope - preko Bosne i Hercegovine bi se transportovao gas. Time bi se uz diverzifikaciju doprinijelo i energetskoj sigurnosti i smanjenju ovisnosti o jednom pravcu snabdijevanja, kako nalažu i osnovni postulati Energetske unije, kojima sve zemlje teže, posebno one energetski ovisne, kao što je Bosna i Hercegovina kada je riječ o gasu", naveo je.

Šta će biti s RS-om

U završnici razgovora pitali smo Harbaša šta će biti s RS-om nakon obustave isporuke ruskog plina.

"Isto što i sa Srbijom. Međutim, ne zaboravimo da je Bosna i Hercegovina jedinstven ekonomski prostor i gasni sistem samo tako može funkcionirati. Zato je važno usvojiti jedinstven zakon, uspostaviti državnog regulatora kako bi se definirale jedinstvene tarife za transport kada on uđe u Bosnu i Hercegovinu, ali tržišne funkcije, te alokacije kapaciteta kojim bi dalje upravljali entitetski regulatori u smislu izgradnje infrastrukture i upravljanja", naglasio je.

Time bi se omogućile, kako je zaključio Harbaš, nove količine gasa u Bosni i Hercegovini, kako preko postojeće i/ili nove Istočne interkonekcije, tako i preko Južne, ali i Zapadne i Sjeverne ako se izgrade. Bez pravne sigurnosti, nema, kako je podsjetio, ozbiljnih investicija, a vrijeme prolazi.