Kina je najveći uvoznik nafte iz Zaljeva, ali je istovremeno i najmanje oštećena blokadom Hormuza

Kina raspolaže flotom električnih vozila približno veličine ostatka svijeta zajedno, ima velike i rastuće naftne zalihe, diverzifikovane izvore nafte i plina te elektroenergetsku mrežu koja se gotovo u potpunosti oslanja na domaći ugalj i obnovljive izvore.

Stručnjak za energetiku Lauri Myllyvirta, suosnivač Centra za istraživanje energije u Finskoj, navodi da je "trenutna situacija zaista bliska onome što su kineski planeri imali na umu decenijama" i da "potvrđuje nastojanje da se smanji oslanjanje na fosilna goriva koja se prevoze morem".

Neočekivani procvat tržišta električnih vozila dodatno je promijenio kinesko energetsko tržište. Krajem 2020. Peking je postavio cilj da električna vozila dostignu 20 posto novih prodaja do 2025. godine, ali je prošle godine njihov udio već dosegao polovinu svih novih automobila.

Takav skok znači da je potrošnja goriva u Kini dostigla vrhunac nakon decenija snažnog rasta, pa zemlja sagorijeva i uvozi manje nafte nego što se ranije prognoziralo.

Prema procjenama Centra za istraživanje energije, količina nafte koju su električna vozila istisnula iz potrošnje prošle godine približno je jednaka kineskom uvozu iz Saudijske Arabije.

Kineska elektroenergetska mreža gotovo u potpunosti se napaja ugljem i brzo rastućim obnovljivim izvorima, a eksplozija čiste energije nadmašila je i same ciljeve Pekinga, pa se gotovo sva dodatna potražnja za strujom podmiruje novim solarnim i vjetroelektranama.

Zbog toga se smanjuje potreba za uvozom uglja i tečnog prirodnog gasa, koji u kineskom energetskom miksu imaju značajniju ulogu samo u nekoliko obalnih provincija. Iako Kina uvozi velike količine nafte, za razliku od drugih velikih azijskih uvoznika vodi računa da ne postane ovisna o jednom dobavljaču.

Primjer Japana, koji gotovo 80 posto nafte kupuje od Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, suprotan je kineskom pristupu, budući da je Kina isti udio uvoza rasporedila na osam zemalja, uključujući velike količine sniženih isporuka iz Rusije, Venecuele i Irana, koje su zbog američkih sankcija većini kupaca nedostupne.

Dio tih tokova završava i u skladištima tajnovite kineske strateške naftne rezerve. Tačan obim tih rezervi nije poznat, ali zajedno sa zalihama komercijalnih rafinerija zemlja prema pojedinim procjenama ima dovoljno nafte u skladištima da nadomjesti uvoz kroz Hormuški moreuz možda i sedam mjeseci.

Prošle godine Kina je proizvela 4,3 miliona barela nafte dnevno, što je novi rekord i približno 40 posto ukupnog uvoza, iako se upozorava da se domaća naftna nalazišta iscrpljuju i da je malo vjerovatno da će zemlja ponoviti američki škriljačni bum.

Priča sa gasom potpuno je drugačija. Domaća proizvodnja raste dovoljno brzo da, u kombinaciji s uvozom putem gasovoda, Kina danas uvozi manje tečnog prirodnog gasa nego 2020. godine.

Mreža gasovoda omogućava joj da se udalji od pomorskog uvoza i da naftu i gas nabavlja iz Rusije, centralne Azije i Mjanmara. Istovremeno su predstavljeni ambiciozni planovi za novi rusko-kineski gasovod Snaga Sibira 2, iako je njegov završetak i dalje udaljen nekoliko godina.