U Tuzli je prošle sedmice otvoren prvi Klub za traženje posla u FBiH. Šta je cilj Kluba i da li postoje posebne kategorije nezaposlenih koje će imati prednost u zapošljavanju?
- Otvaranje Kluba za traženja posla dio je Projekta zapošljavanja mladih u BiH (YEP), kojeg finansiraju Švicarska agencija za razvoj i saradnju i Austrijska razvojna agencija, a realizira ga njemačka konsultantska firma GOPA. Jedan od partnera na projektu je i Posao.ba, međutim, mi nismo direktno učestvovali u pokretanju ovog kluba, iako maksimalno podržavamo ovakve inicijative.
Namjera Kluba je da pomogne osobama između 18 i 30 godina koje se na evidenciji nezaposlenih nalaze najmanje šest mjeseci. Ta pomoć bi se pružala kroz treninge na kojima će se mladi ljudi obučiti kako napisati dobru biografiju te kako se pripremiti za intervju za posao. Možda se čini da su ovi koraci koji prethode zaposlenju jednostavni, ali među velikim brojem nezaposlenih osoba i velikim brojem ljudi koji su konkurentni na tržištu rada, jako je bitno kako će izgledati CV i kakav će utisak kandidat ostaviti na razgovoru za posao.
Posao.ba i Služba za zapošljavanje KS su potpisali memorandum o saradnji. U čemu je značaj ovog čina i kako će memorandum olakšati pronalazak posla nezaposlenima?
- Značaj potpisivanja memoranduma o saradnji između Posao.ba i Službe za zapošljavanje KS jeste u tome što će i privatni i javni servisi u oblasti zapošljavanja udružiti svoje kapacitete kako bi se zaposlio što veći broj ljudi. Ovom saradnjom unaprijedit će se usluge u posredovanju u zapošljavanju, a bit će realizovani i zajednički projekti čiji je cilj konkretno zapošljavanje. Trenutno sarađujemo na projektu zapošljavanja mladih YEP putem kojeg su od počteka trajanja projekta 2009. godine do danas zaposlene 953 mlade osobe, od čega je njih 465 posao dobilo putem portala Posao.ba.
Iako ovakvi potezi nezaposlenima donekle olakšavaju pronalazak posla, taj je proces još uvijek težak i za mnoge bezuspješan. Koji su ključni problemi u procesu traženja posla i na koji način ih je moguće premostiti?
- U našoj zemlji se ne otvara dovoljno radnih mjesta koliko je nezaposlenih osoba i postoji velika neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada. S druge strane, većina mladih ljudi smatra da se posao dobija "preko veze" i to ih obeshrabruje u traženju posla i utječe na njihovo samopouzdanje. Međutim, posao se ne može dobiti samo ako se čeka na njega. Postoji izreka da je traženje posla posao sa punim radnim vremenom. Treba se aktivno posvetiti tome i konstantno raditi na sebi.
Na ovom malom tržištu možda je potrebno uložiti još više napora, ali traženja posla nigdje u svijetu više nije lagan posao. Poslodavci koji traže zaposlenike nam često govore da nije problem ako neka osoba nije imala posao duži period, ali je problem ako ništa nije radila na sebi tokom tog vremena - kao što je npr. edukacija, kurs ili volontiranje. Period nezaposlenosti treba iskorisiti za stvari koje će olakšati pronalazak posla u budućnosti. Kao i u nekim drugim "sportovima i disciplinama" i u traženju posla pobjeđuju najuporniji.
Zahvaljujući Vašem portalu posao se sada može tražiti i iz fotelje. Da li mladi ljudi koriste takve pogodnosti i koliko im to olakšava pronalazak posla?
- Putem našeg portala posao trenutno traži više od 140 hiljada ljudi. Mislim da osobe koje traže posao, pogotovo oni mlađi, doživljavaju Posao.ba kao početnu tačku za traženja posla. Kao što ste rekli, posao se sada može tražiti iz fotelje, iz kuće, kancelarije, tako da je taj proces maksimalno pojednostavljen, jer su poslodavci koji traže zaposlenike i osobe koje traže posao direktno povezani.
Da li je danas lakše pronaći posao "na internetu" i kakva je prednost takvog načina traženja zaposlenja u odnosu na staromodne načine?
- Internet je trenutno najmoćnije oružje u traženju posla. Najprije, sve informacije se nude na jednom mjestu, kao što to radi Posao.ba. Također, oglasi u novinama se objave na jedan ili nekoliko dana te se može desiti da osoba koja traži posao propusti svoju šansu, a oglasi na internetu su dostupni u svakom momentu dok ne istekne rok za apliciranje. Kandidatima je sada lakše i aplicirati za posao, jer nema više komplikovanih procedura kao što je slanje dokumenta poštom i slično - putem interneta se sve može završiti, tako da kažem, jednim klikom.
Na šta danas poslodavci najviše obraćaju pažnju prilikom odabira kandidata za ponuđena radna mjesta?
- Prvo što poslodavci saznaju o osobi koja se prijavljuje na određenu poziciju, saznaju iz biografije i molbe za posao. Zato je jako bitno da kandidati imaju dobru biografiju i popratno pismo, jer se tim ističu između, možda, stotinu kandidata koji su se prijavili na istu poziciju. Ako postignu taj cilj, poslodavac će ih pozvati na razgovor za posao i tu je najbitnije da osobe koje su aplicirale za posao pokažu inicijativu, predstave sebe i ono što oni mogu ponuditi toj kompaniji. Poslodavci na razgovoru za posao najviše obraćaju pažnju na stav kandidata, koliko on ili ona imaju spremnosti da svojim znanjem, osobinama i iskustvom doprinesu kompaniji.
Redovno provodite istraživanja o najpoželjnim zanimanjima. Šta posljednje istraživanje pokazuje? Kome je danas u BiH najlakše naći posao, a kome najteže?
- U posljednje tri godine najtraženiji na tržištu rada su prodavači i administrativni radnici, ali veliki broj posloprimaca upravo se i prijavljuje za ove pozicije, tako da ova zanimanja nisu deficitarna. Prema našim podacima, definitivno najlakše do posla dolaze programeri i drugi IT stručnjaci, farmaceuti i mašinski inžinjeri. Statistika pokazuje da u BiH godišnje diplomira ne više od 60 studenata ovih struka, tako da možemo reći da su to deficitarna zanimanja. Također, zanatski radnici iz BiH su dosta traženi ne samo od strane naših poslodavaca, već i onih u inostranstvu. U najtraženija zanimanja spadaju još i zanimanja računovođe, knjigovođe te kreditnog službenika.
Najteže do posla dolaze diplomirani kriminalisti, socijalni radnici, turistički radnici i pravnici. S druge strane, na tržištu rada se nudi dosta poslova za ekonomiste, ali ne toliko dovoljno koliko je posloprimaca ove struke.
U BiH je još uvijek prisutna hiperprodukcija određenih kadrova, a nadležne institucije ne namjeravaju ništa učiniti. Kako riješiti problem gomilanja kadrova?
- Boljim upravljanjem karijerom! Mislim da nije samo odgovornost na državi (iako obrazovni sistem mora obezbijediti značaj i poziciju upravljanja karijerom, a danas se ono skoro i ne spominje kroz školovanje), smatram da je i na nama samima odgovornost prilikom odabira školovanja! Ja mislim da nije potrebno uvoditi kvote.
Genijalan odgovor na slično pitanje dao je Daniel Pink inače najcjenjeniji autor lista NY Times o pitanjima karijere: ”Slobodno uživajte studirajući. To za šta se trenutno školujete sigurno nećete raditi”. Obaveza je na ljudima da se školuju i stiču nova zvanja tokom čitavog života. Samo kod nas još postoji “posao u struci” i “ja sam desetkom diplomirao”. Ljudi moraju biti svjesni da završen fakultet više nije kao prije 40 godina jednako siguran posao u branši, te da je stalno prilagođavanje tržištu, učenje i prekvalifikacija najnormalnija stvar.
I za kraj, Vaša poruka mladim, nezaposlenim ljudima koji traže posao?
- Često ispričam priču jednog od najbogatijih ljudi - Rockefellera. On je tada 1855, kao dijete iz siromašne farmerske porodice imao od škole završen tromjesečni kurs računovodstva i bio nezaposlen. Svaki dan je provodio više od osam sati pišući nekoliko stotina pisama poslodavcima koje je stavio na listu. Kada je nakon dva kruga slanja pisama izostala reakcija sve ijednog od stotinu poslodavaca koji su primili pisma, odlučio ih je sve posjetiti. Obukao je jedino, vrlo skromno, ali čisto odijelo i obišao svih stotinu. Iako u prvom krugu nije imao uspjeha, ipak se odlučio još jednom posjetiti sve poslodavce s liste. Samo što je počeo taj drugi krug, jedan od menadžera je zapitao kolege: “Je li ovo onaj što stalno šalje pisma i obilazi nas? Stvarno je uporan? Dat ću mu priliku za razgovor”. Sve ostalo je historija.
Dvije su poruke ove priče: Traženje posla je posao, i uporni vladaju. Drugo rješenje za zaposlenje je pokrenuti vlastiti biznis. Činjenica koja me strašno frustira je da BiH ima najmanji broj otvorenih firmi po glavi stanovnika u Evropi. Siguran sam, a i sam sam poduzetnik koji je krenuo s minimalnim sredstvima, da postoji niz biznisa koje je moguće pokrenuti s malo sredstava, a koji nedostaju na tržištu. Nije sve štela, a i ako čuješ loša iskustva - ne obaziri se, fokusiraj se na sebe, naouružaj se pozitivnim stavom i gazi hrabro kroz život!
Rapsodija Begovićevog tima odlučila prvog putnika u Premiership, QPR izborio opstanak
