Kineskih 200 miliona radnika su upozorenje za cijeli svijet

Riječ je o desetinama miliona ljudi koji koriste tehnološke platforme za pronalazak kratkotrajnog posla. Preciznije, čak 200 miliona ljudi, odnosno 40 posto od ukupne radne snage, ovisi o nekom kratkotrajnom i fleksibilnom poslu.

Kako piše list Economist, sudbina prekarnih radnika, od kojih se mnogi bore da osiguraju krov nad glavom i za pristup javnim uslugama, oblikovat će kinesku ekonomiju i društvo. Dok tehnologija oblikuje tržište rada, kineski radnici su lekcija zemljama širom svijeta.

I rano prihvatanje "superaplikacija" za organiziranje mnogih životnih aspekata je za posljedicu imalo da Kina bude najnaprednija gig ekonomija (ekonomija honorarnih, kratkoročnih poslova) na svijetu. Te poslove radi 84 miliona Kineza, među kojima su dostavljači, posao koji je u azijskim državama postao rasprostranjen razvojem mobilnih aplikacija.

U gig ekonomiji u Indiji je 10 miliona ljudi dok je u Maleziji 1,2 miliona ljudi, što je sedam posto od ukupne radne snage.

Honorarni poslovi u posljednje vrijeme su sve učestaliji i u kineskom hvaljenom proizvodnom sektoru. Uglavnom su to poslovi za koje nisu potrebne nikakve vještine osim poznavanja latinice. Moguće ih je raditi u periodu od nekoliko dana do nekoliko sedmica. Procjena je da ih radi 40 miliona ljudi, što je trećina kineske radne snage i što je tri puta više nego u Sjedinjenim Američkim Državama.

Jedan od razloga za ovo jeste što kompanije žele fleksibilnost, čime reagiraju na tržišne i geopolitičke izazove. Osim toga, tehnologija je imala ulogu, što se prvenstveno odnosi na razvoj aplikacija za dostavu hrane i ostalih potrepština, kao i na digitalizaciju teških poslova, a za koje je bilo potrebno iskustvo da bi se radili.

Automatizacija je stvorila radna mjesta za visokokvalificirane inženjere, ali praznine postoje u montaži, pakiranju i provjeri proizvoda.

Fleksibilno zaposlenje odgovara i mnogim radnicima. Oni koji su vješti u pronalaženju posla u gig ekonomiji mogu zaraditi više nego što bi radili samo u jednoj kompaniji. Naime, istraživanjem iz 2022. je utvrđeno da je mjesečni prihod dostavljača u Kini gotovo za petinu viši od prihoda radnika migranta sa stalnim zaposlenjem. Nadalje, fleksibilno zaposlenje je dobro došlo onima koji ne žele da iz sedmice u sedmicu rade repetitivne radne zadatke.

Međutim, uprkos ovim prednostima, radnici u gig ekonomiji imaju poteškoće. Mladi radnici bez stabilnijeg odnosa s kompanijom neće imati vještine koje su im potrebne za uspjeh. Onima iz ruralnih sredina prijeti to da se ne uklope u gradovima u koje su došli raditi. Bez dokaza o stalnom poslu teško je imati pristup javnim uslugama. Bez stalnog posla je teže i formirati porodicu. Osim toga, radnici u gig ekonomiji neće morati brinuti samo o sebi, već i o starijima.

Nedostatak dobrih poslova je jedan od razloga zašto su mladi u nekoliko azijskih država protestovali protiv vlasti. Takvi protesti su prošli mjesec bili i u Indoneziji, a postali su nasilni nakon što je oklopno vozilo pregazilo radnika koji je bio na motociklu.

Jedna od lekcija iz Kine, kako piše Economist, jeste da se previše pažnje ne pridaje proizvodnji. U državama koje su izgubile industrijsku moć ili je nikada nisu imale se sanjaju fabrike kojima se nude stalbilni poslovi, rastuće plate i socijalna stabilnost. To se odnosi i na inženjere jer automatizacija učini svoje.

To vodi ka još jednoj lekciji, a to je da bi bilo uzaludno pokušati iskorijeniti gig ekonomiju kako bi se zadržali stalni poslovi. Zapravo, jedino naspram gig ekonomije stoji nedostatak posla. Nedavnim istraživanjem je utvrđeno da je 77 posto dostavljača u Kini postalo dijelom gig ekonomije nakon što su izgubili posao. Gig ekonomija može biti okrutna, ali je, kako piše Economist, napredak je u odnosu na ranije kako su se spajali radnici i poslodavci.

Ono što bi vlade trebale uraditi jeste da gig ekonomiju učine što korisnijom. Kina na tome već radi i to kako bi i ovi radnici imali socijalnu sigurnost.