Nakon što je rejting SAD-a smanjen na AA+, u vrhunskoj kategoriji AAA ostaje 18 zemalja - Velika Britanija, Švicarska, četiri skandinavske zemlje (osim Islanda), Austrija i Njemačka, Holandija, Francuska, Kanada, Australija, Singapur, Hong Kong, kao i mali ali bogati Luksemburg, Lihtenštajn, otoci Jersey i Hernsey.
SAD je sada u istoj kategoriji s Novim Zelandom i Belgijom, i kao što to obično biva u sličnim situacijama saopćenja o snižavanju rejtinga propraćena su oštrim komentarima s različitih strana.
Američko ministarstvo finansija je ukazalo na grešku analitičara u proračunu nivoa državnog duga od dvije milijarde dolara, dok agencija odgovara da je sniženje rejtinga bilo njena građanska obaveza.
Dok se prašina oko smanjenja kreditnog rejtinga ne slegne, američki mediji ukazuju na moguće posljedice ovog koraka za SAD i druge zemlje, američke korporacije i uopće kreditne rejtinge.
Kao prvo, "skliznuće" zemlje sa AAA na AA+ i niže nije česta pojava, ali je bilo presedana (najizrazitiji slučajevi su Japan, Italija i Irska). Bilo je i povratka u izabranu kategoriju nakon uređenja finansija (Australija i Kanada). Ukoliko SAD bar djelimično ponovi uspjehe klintonovske politike 1994-2000, snizi državni dug i uredi penzioni sistem, mogao bi povratiti rejting, što su Australija i Kanada uspjela za manje od deset godina.
Kao drugo, automatski će se sniziti rejtinzi najboljih po pitanju kreditne sposobnosti američkih država i kompanija. Sniženje rejtinga sa idealnog na vrlo dobar ne povećava obavezno i kamate na dug države zajmoprimaoca, jer one zavise od brojnih faktora. Realno, posljedice u dugoročnoj perspektivi osjetit će američke korporacije s rejtingom AAA (ADP, Johnson & Johnson, Microsoft i Exon) kao i 11 država u toj kategoriji.
Problemi će se, kao treće, pojaviti i u zemljama s viškom kapitala i velikim stabilizacijskim fondovima i deviznim rezervama, od Kine, Tajvana i Katara do Rusije i Norveške.
Tri najveća svjetska dužnika (SAD, Japan i Italija) imaju rejtinge niže od idealnih, a rezervni fondovi i bankarski kapital se plasiraju prvenstveno u nerizične instrumente. Kreditna sigurnost zahtijeva ulaganja u obveznice u drugim valutama (euro, švicarski franak, funta, jen) i preuzimanja njihovog valutnog rizika. Mogući su problemi i u fondovima monetarnog tržišta, koji zahtijevaju ulaganja samo u AAA, tako da je moguće da regulatori odluče i da je rejting AA+ prihvatljiv.
Kao četvrta posljedica je pojava sumnje u osnove teorije o finansijama. U svakom udžbeniku o finansijama državne obveznice SAD-a su nerizična aktiva, a sada je taj aksiom uzdrman. Ukoliko ne postoji bezrizična aktiva, ne može se vjerovati u većinu teorija i formula, tako da će naučnici i analitičari najvjerovatnije morati da revidiraju koncepciju upravljanja rizicima i uloge rejting agencija, čije je poslovanje već duže vrijeme na udaru kritike.
Na kraju, SAD uvijek teško doživljava poraz, a gubitak rejtinga AAA je očigledan krah. Za sada nije jasno ko će biti proglašen za krivca - Obama ili njegovi republikanski oponenti. Sudeći po svemu, pitanje ko je proćerdao kreditni rejting bit će jedno od ključnih u izbornom ciklusu 2011/2012. godine.
Američki ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2008. godine Paul Krugman navodi da je Amerika nesigurna zbog svoje politike a ne budžeta. SAD, smatra on, ima mnogo veće troškove zdravstvene zaštite od bilo koje razvijene zemlje, uz veoma niske poreze.
"Ukoliko bi se makar djelimično približili međunarodnim standardima u ovim sektorima, naši budžetski problemi bi bili riješeni", tvrdi ovaj istaknuti ekonomist.
Profesor Njujorškog univerziteta Nuriel Rubini, koji je prvi predskazao krizu 2008. godine, upozorava da odluka S&P, donesena u vrijeme ozbiljnog pada na tržištima i sveukupne nemoći ekonomije, samo povećava šansu za drugi zamah recesije.
