Svaka osma cigareta na svijetu je ilegalna: Šta hrani crno tržište, a šta ga gasi?

Kada se govori o crnom tržištu duhana, pažnja se uglavnom zadržava na brojkama. Koliko je tona zaplijenjeno, koliki je udio ilegalne potrošnje, koliko država gubi - neka su od najčešćih mjerenja. Mnogo rjeđe se postavlja pitanje zašto ilegalna trgovina u nekim zemljama ostaje kontrolisana, a u drugima preraste u sistem kojem je nemoguće stati u kraj.

Upravo tim pitanjem bavi se novi izvještaj Oxford Economics, međunarodne konsultantske kuće specijalizirane za ekonomske analize i procjene ekonomskih i društvenih uticaja, pod nazivom "Ekonomska procjena pokretača ilegalne trgovine" (An Economic Assessment of the Drivers of Illicit Trade), objavljen u septembru ove godine. Njegovi nalazi posebno su zanimljivi u trenutku kada Bosna i Hercegovina konačno bilježi pomak nabolje.

Pad koji tek treba sačuvati

Prema recentnom IPSOS istraživanju, udio neoporezovanih duhanskih proizvoda u ukupnoj potrošnji u BiH smanjen je sa 33 posto u 2025. na 26 posto u 2026. godini, što je pad od oko 21 posto. Rezultat se u velikoj mjeri pripisuje pojačanim aktivnostima institucija za provedbu zakona.

Ipak, više od četvrtine potrošnje i dalje dolazi iz ilegalnih izvora. Ilegalne cigarete čine tek oko tri posto potrošnje cigareta, uglavnom bez porezne markice ili s markicama drugih država, najčešće Kosova. Pravo žarište ostaje rezani duhan, koji se i dalje najčešće kupuje na pijacama, ali sve više i putem web-shopa, društvenih mreža i digitalnih platformi. Dakle, iako je pandemija otvorila prostor za online prodaju, tradicionalni kanali i danas drže primat.

Cijena svega toga procjenjuje se na oko 419 miliona KM izgubljenih prihoda od akciza i PDV-a godišnje. Preračunato, to je oko 120 KM po svakom stanovniku Bosne i Hercegovine, svake godine.

Problem koji ne poznaje granice

Koliko god se činilo da je riječ o domaćoj boljci, ilegalna trgovina cigaretama jedan je od najvećih fiskalnih i sigurnosnih izazova na globalnom nivou. Oko 13 posto cigareta koje se konzumiraju u svijetu dolazi iz ilegalnih izvora, odnosno svaka osma. Procjena ne uključuje Kinu, čije je tržište duhana pod državnim monopolom i zatvoreno za ovakve analize. Riječ je o približno 370 milijardi cigareta godišnje.

Države zbog toga ostaju bez 47 do 59 milijardi eura poreznih prihoda godišnje, što je između 92 i 115 milijardi KM.

Devet zemalja, ista matematika

Oxford Economics analizirao je iskustva devet veoma različitih tržišta: Australije, Bangladeša, Brazila, Čilea, Francuske, Malezije, Nizozemske, Pakistana i Ukrajine. Iako se radi o zemljama s potpuno različitim nivoom razvoja, geografijom i kulturom, obrazac koji se ponavlja je upadljiv.

Porezi su u prosjeku činili oko 77 posto maloprodajne cijene legalne cigarete, a legalne cigarete bile su između 1,5 i 3,5 puta skuplje od ilegalnih.

Između 2015. i 2025. prosječni udio ilegalnog tržišta u ovim zemljama porastao je sa 18 na 43 posto, a porezni gubici u 2025. iznosili su u prosjeku čak 85 posto onoga što su države stvarno prikupile od poreza na cigarete. Drugim riječima, za svaku marku koju je država naplatila, gotovo još jedna joj je izmakla.

Jedan od najupečatljivijih primjera je Francuska, gdje u 2025. godini čak 54 posto konzumiranih cigareta nije imalo plaćenu domaću akcizu. Akciza i PDV činili su 83 posto cijene legalnog pakovanja, cigarete iz ilegalnih izvora koštale su otprilike upola manje, a porezni gubitak procjenjuje se na 14,5 milijardi eura.

Još je uočljivija bila brzina promjene u Nizozemskoj, gdje je udio cigareta bez plaćene domaće akcize za deset godina porastao sa šest na 45 posto. U istom periodu akciza je realno povećana za 60 posto, a cigareta bez domaće akcize koštala je tek oko 28 posto cijene legalne. Država je tako ostala bez približno 2,2 milijarde eura.

Šta hrani crno tržište, a šta ga gasi

Ekonomska logika iza ovih brojki je jednostavna. Što je veća razlika između cijene legalnog i ilegalnog proizvoda, to je veći prostor za razvoj ilegalnog tržišta. Prema Oxford Economicsu, obim tog tržišta zavisi od toga koliko je lako proizvesti, prokrijumčariti i prodati robu, ali i od stvarne vjerovatnoće da počinioci budu otkriveni i kažnjeni.

Izvještaj pokazuje snažnu povezanost između cijena i crnog tržišta. U svih sedam analiziranih zemalja u kojima su legalne cigarete realno poskupjele povećala se i potrošnja ilegalnih, a prosječna korelacija iznosila je oko 80 posto. Ipak, cijena, iako je važan, nije jedini dio slagalice. Obim crnog tržišta zavisi i od snage organizovanog kriminala, efikasnosti institucija, korupcije, geografskog položaja i, što je za BiH posebno važno, društvene tolerancije prema kupovini ilegalnih proizvoda.

Izvještaj nudi i ohrabrujuće primjere. U Brazilu i Maleziji, nakon perioda snažnog povećanja akciza, uslijedili su duži periodi stabilne porezne politike, a s njima i postepeno smanjenje crnog tržišta. Oporavak, međutim, nije došao brzo. Izvještaj upozorava da, kada se ilegalno tržište jednom ukorijeni, može biti potrebno i do osam godina intenzivnih mjera da se ono vrati na nivo prije snažnog poreznog povećanja - što govori u prilog preventivnom djelovanju umjesto reaktivnog.

Zato, zaključuje Oxford Economics, provedba zakona i kazne jesu neophodne, ali same nisu dovoljne. Mnogo je efikasnije spriječiti nastanak ilegalnih lanaca nego ih razbijati nakon što se ukorijene.

Šta ovo znači za Bosnu i Hercegovinu?

Iskustva Francuske i Nizozemske pokazuju koliko brzo stvari mogu krenuti u pogrešnom smjeru, a ona iz Brazila i Malezije koliko dugo traje povratak. Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi negdje između.

S jedne strane, pad ilegalnog tržišta sa 33 na 26 posto pokazuje da institucije imaju rezultate. S druge, segment rezanog duhana već je primjer upravo onoga na šta izvještaj upozorava. Kanala, koji se ukorijenio, koji funkcioniše gotovo potpuno izvan legalnog sistema i koji počiva na široko prihvaćenoj navici kupovine na pijaci.

Zbog toga se trenutni pad ne može posmatrati kao kraj priče, nego kao prilika. Hoće li se ona iskoristiti, zavisit će od toga hoće li institucije zadržati kontinuitet, hoće li porezna politika ostati predvidiva i hoće li društvo prestati crno tržište doživljavati kao bezazleno snalaženje. Jer, kako pokazuju zemlje iz izvještaja, crno tržište nastaje brzo, ali tako brzo ne odlazi.