Superjahti sve više, vezova sve manje: Najbogatiji se otimaju za mjesto u marinama

Marina Gouvia na grčkom ostrvu Krf, smještena na mjestu nekadašnjeg mletačkog brodogradilišta iz 1716. godine, može primiti 1.300 plovila, a početkom septembra bila je gotovo puna. Njen vlasnik je kompanija D-Marin, koja upravlja s više od 20 marina na Mediteranu. Izvršni direktor Oliver Dörschuck kaže za Financial Times da je brodova svake godine sve više, a nove marine je izuzetno teško izgraditi.

"Obično tri do četiri broda traže jedan vez", rekao je Dörschuck.

Na Mediteranu, centru svjetske industrije jahti, ima oko 1.000 marina, od čega je oko 400 premium klase. U istom rangu kao Gouvia su i monegaški Port Hercule te Porto Montenegro u Tivtu. Gradnju novih luka koče propisi, ekološka ograničenja i nedostatak pogodnih lokacija.

210.000 jahti, 160.000 vezova

Prema podacima konsultantske kuće McKinsey, broj jahti dužih od 12 metara, koje su prevelike da bi se lako čuvale na kopnu, prošle godine trebao je dostići oko 210.000, uz rast od oko 8.000 godišnje. Vezova za takva plovila ima tek oko 160.000. Godišnje se isporuči oko 6.500 jahti, dok gradnja nove marine traje pet do deset godina i u prosjeku donese samo oko 300 vezova.

Najveći skok bilježe superjahte, duže od 30 metara. Prema podacima specijaliziranog portala SuperYacht Times, njihov broj je u deceniji do 2025. porastao za oko 40 posto, na 6.239. Osnivač portala Merijn de Waard kaže da jahte, i to vrlo velike, kupuje sve više mlađih ljudi, kojima satelitski internet omogućava rad s mora.

Nestašica se osjeti i u cijenama. Josephine De Luca, koja je do 2025. radila na 80-metarskoj superjahti Savannah, procjenjuje da je noćenje takve jahte na najboljim lokacijama u vrhuncu ljeta poskupjelo na oko 3.500 eura, otprilike duplo više nego deset godina ranije. U jednoj marini kod Seattlea više od 200 plovila čeka na vez duži od 20 metara.

Bivši kapetan Savannah Chris Durham kaže da se pristajanje mora planirati najmanje tri do četiri mjeseca unaprijed, a za događaje poput Velike nagrade Monaka ili filmskog festivala u Cannesu i znatno ranije.

Investitori plaćaju milijarde

Takav raskorak između ponude i potražnje privukao je velike investitore. D-Marin je ove godine od fonda CVC kupila francuska investicijska grupa InfraVia za više od milijardu eura. Američki Blackstone je prošle godine platio 5,7 milijardi dolara za Safe Harbor Marinas, najveću mrežu marina u SAD-u, a ta kompanija je u augustu pristala kupiti MarineMax za 1,5 milijardi dolara.

McKinsey procjenjuje vrijednost tržišta marina na 15 milijardi dolara, uz godišnji rast od oko osam posto do 2030. John Nery iz fonda Squircle Capital za FT kaže da marine postaju infrastrukturna investicija, što prije deset ili dvadeset godina niko nije tako posmatrao.

Kako je Mediteran gotovo popunjen, industrija se okreće drugim dijelovima svijeta. Hong Kong gradi luku za superjahte s 500 vezova, koja bi trebala biti otvorena do kraja 2028. U japanskom Kobeu se privodi kraju prvi namjenski centar za superjahte u toj zemlji. Emiratska kompanija Aldar gradi najveću marinu za jahte u Abu Dhabiju, na ostrvu Saadiyat. Jedan investitor u marine kaže za FT da se na Mediteranu, u SAD-u i na Karibima nove marine gotovo više ne grade, dok nastaju u Aziji i na Bliskom istoku, naprimjer u Turskoj.

Izvan Mediterana i Kariba marina za superjahte je i dalje malo, pa kapetani ponekad pristaju u teretnim lukama. Tamo nema pratećih sadržaja, a metalna prašina može oštetiti boju na jahti. Tim Clarke iz agencije za posade Quay Group kaže da su mlađi vlasnici avanturističkiji i umjesto Saint-Tropeza, Monaka i Caprija biraju Srednju i Južnu Ameriku te pacifička ostrva.