Poljoprivrednici u Americi se okreću višegodišnjim žitaricama kao odgovoru na ekstremno vrijeme

Bryce Black, farmer četvrte generacije iz Beloita u Kansasu, ove godine zabilježio je najslabiji prinos ozime pšenice otkako je 2017. preuzeo porodično imanje. Poslije kiše krajem oktobra očekivanja su bila dobra, ali suha zima i proljeće donijeli su ekstremnu sušu baš kada je usjevu bila potrebna vlaga za razvoj.

Black, koji na porodičnoj farmi od 4.500 jutara uzgaja i kukuruz, soju i milo, kaže da ga ideja višegodišnjih žitarica sve više privlači.

"U modu sam preživljavanja", rekao je. "Ako možete posaditi nešto i onda se ne morate vraćati četiri ili pet godina… to bi uštedjelo toliko novca, toliko rada, sve. To je ono što to čini privlačnim."

Za razliku od jednogodišnjih kultura, višegodišnje žitarice ne traže svake godine novu sjetvu. Istraživači navode da njihov korijenski sistem prodire nekoliko stopa duboko, pa lakše dolazi do vode u tlu tokom kratkotrajne suše, dok pri jakim kišama upija višak vode i smanjuje eroziju zemljišta. Dublji korijen ujedno skladišti više ugljika u tlu.

Najrazvijeniji takav usjev je Kernza, koju The Land Institute iz Saline u Kansasu razvija od 2001. godine. David Mueller je prije pet godina zasadio polje od 12 jutara, a od 2018. ukupno gotovo 100 jutara. Kaže da Kernza troši oko trećine đubriva potrebnog za pšenicu i pomaže obnovi tla na parcelama s problemima drenaže.

Ipak, šira primjena ide sporo. Prinos Kernze iznosi oko 20 do 40 posto onoga što farmeri mogu dobiti od pšenice u istom području, a problem predstavljaju i korov u prvoj godini, zahtjevna žetva te nerazvijeno tržište. Mueller navodi da je upravo tržište ključno, iako proizvođači trenutno mogu dobiti znatno višu cijenu nego za pšenicu.

"Činjenica da ima potencijal da bude profitabilna, za razliku od nekih drugih alternativnih kultura, i to je bilo privlačno", dodao je.