O kompaniji iz Nizozemske ovisi svijet, ali oni i dalje strahuju: Evo zašto zaposlenicima daju 20.000 eura bonusa
Pogledajmo nakratko industriju mikročipova kako bismo shvatili zašto je ona toliko važna. U ovoj oblasti mnoge kompanije se bave konceptualizacijom i dizajnom.
Samo neke od njih su Nvidia, AMD, Qualcomm, Apple i Google. Izazov nastaje kada dođe vrijeme da se ti nacrti pretoče u stvarnost. Iako postoji više opcija za čipove starijih generacija, lista proizvođača sposobnih za izradu najsavremenijih komponenti izuzetno je kratka.
Na toj listi su tajvanski TSMC, južnokorejski Samsung i, uskoro, Intel, koji je pokrenuo plan proizvodnje čipova za druge kompanije. Ipak, kao da to usko grlo nije bilo dovoljno, postoji još jedna tačka u lancu snabdijevanja gdje se ponuda dodatno sužava - ASML. Oni zauzimaju tu poziciju jer su jedina kompanija na svijetu sposobna da proizvede izvanredne mašine za litografiju ekstremnim ultraljubičastim zračenjem (EUV).
Bez njihove opreme, uređaja koji mogu koštati više od 300 miliona eura i težiti koliko i putnički avion, umjetna inteligencija, grafičke kartice nove generacije i pametni telefoni nikada ne bi dostigli trenutni nivo naprednosti.
"Ovo je slamka spasa za koju se mnogi u EU hvataju kada se suoče s pričama o svojoj nevažnosti na globalnoj tehnološkoj sceni. Njen jedinstven položaj donosi ogromnu korist svaki put kada se kompanija sastaje s investitorima radi predstavljanja finansijskih rezultata. Tokom drugog kvartala godine ostvarila je prihod od tačno 9,326 milijardi eura, uz neto dobit od 2,918 milijardi eura. Nadmašila je procjene analitičara, jašući na talasu globalne euforije oko umjetne inteligencije. Ta pomama je navela kompaniju da poveća prognozu godišnje prodaje na raspon od 43 do 45 milijardi eura - projekciju podstaknutu globalnim tržištem opreme za proizvodnju čipova, za koje Bank of America očekuje da će do 2028. godine dostići vrijednost od 250 milijardi dolara", analizira španski El Confidencial.
Ove brojke, o kojima svaka evropska tehnološka kompanija može samo sanjati, primorale su firmu da planira proširenje proizvodnih kapaciteta, koji bi naredne godine trebali porasti za 30%.
"Nije riječ o potrazi za novim klijentima; potražnja je toliko ogromna da su gotovo svi njeni proizvodni kapaciteti već rasprodati sve do 2029. godine. Na listi klijenata nalaze se TSMC, Intel, pa čak i Elon Musk, koji namjerava nabaviti značajan broj njenih izuma za 'Terafab' - ogromno postrojenje za modernu, nekonvencionalnu proizvodnju čipova koje planira izgraditi u Teksasu", navode.
Međutim, dva nedavna događaja, naizgled simbolična sama po sebi, bacaju svjetlo na to kako ovaj monopolista strahuje od gubitka svog privilegovanog položaja. Takav gubitak zadao bi razoran udarac zagriženim eurofilima koji vjeruju da Evropska unija još uvijek ima prostora da povrati uticaj u tehnološkoj industriji.
Prvi od tih događaja je odluka uprave ovog industrijskog giganta da svim zaposlenima dodijeli bonus za zadržavanje u iznosu od 20.000 eura. Cilj je osigurati da niko ne napusti posao i ne podlegne primamljivim ponudama drugih kompanija. Oni koji prime taj novac neće moći napustiti kompaniju prije 2030. godine.
"U industriji koja se suočava s nedostatkom kvalifikovane radne snage, kompanije svih vrsta nude ogromne iznose kako bi privukle inženjere i stručnjake - od direktnih konkurenata kao što su Applied Materials i Lam Research, pa do kompanija poput Nvidije. Kompanija sa sjedištem u Veldhovenu svjesna je da bi čak i mali broj odlazaka zaposlenih predstavljao više od puke administrativne poteškoće; gubitak značajnog broja ključnog osoblja mogao bi uzrokovati velika kašnjenja na proizvodnoj liniji koja već radi punim kapacitetom", pojašnjavaju.
Međutim, prijetnje ne dolaze samo s druge strane Atlantika. Još jedan rizik predstavlja mogućnost da kineske kompanije privuku stručnjake iz ASML-a radi razvoja alternativne tehnologije, čime bi zaobišle američke sankcije koje im blokiraju pristup ASML-ovom asortimanu proizvoda.
Ovo nije prvi put da kompanije povezane s Pekingom nude ogromne svote novca za angažovanje zaposlenih iz ASML-a ili Zeissa (njemačke kompanije koja isporučuje optiku za njihove mašine). U tom kontekstu, rizik nije samo gubitak stručnog kadra, već i odliv ključnog tehničkog znanja. Ta zabrinutost postoji na svim nivoima; štaviše, nizozemska vlada i obavještajne službe te zemlje savjetovale su upravi da bude izuzetno oprezna prilikom provjere osoblja, posebno za ključne pozicije.
Ako se ova mogućnost ostvari, Kina bi mogla napraviti još jedan korak ka stanju koje podsjeća na samodovoljnost u proizvodnji poluprovodnika. To je perspektiva koja je nekada djelovala nerealno, čak i suludo, kada su Sjedinjene Američke Države uvele niz sankcija kojima se kompaniji ASML zabranjuje prodaja mašina pogonima za proizvodnju čipova ovog azijskog giganta.
Niko u industriji ne tvrdi da će ova kineska dostignuća preko noći srušiti tehnološku dominaciju koju uživa ova evropska multinacionalna kompanija. Tehnički jaz između mašina iz Veldhovena i prvih azijskih komercijalnih prototipova ostaje ogroman ponor, koji predstavlja godine evolucije i milijarde eura uloženih u ubrzani razvoj. Ipak, ovaj potez pokazuje da se Kina više ne miri s ulogom kupca kojem je pristup uskraćen te da je počela postavljati temelje vlastitog industrijskog suvereniteta.
Ovaj pritisak, nastao između regulatornih zahtjeva Bijele kuće i kineskih ambicija, stavlja nizozemskog giganta u zaista neobičnu poziciju balansiranja.
Paket bonusa za zadržavanje kadrova - koji u suštini predstavlja svojevrsnu polisu "životnog osiguranja" vrijednu devet stotina miliona eura (pod pretpostavkom da ga svi prihvate), osmišljen je kako bi se osiguralo da pogoni za sklapanje rade punim kapacitetom tokom najagresivnijeg ciklusa širenja u ovoj deceniji.
Ako inženjeri pristanu na uslove i ostanu u kompaniji do 2030. godine, firma će zadržati svoju dominaciju u sektoru poluprovodnika; međutim, ako konkurenti pojačaju pritisak još unosnijim ponudama, ovaj evropski monopol mogao bi pretrpjeti nepopravljive pukotine.