Volkhart V2 Sagitta iz 1947. godine: Brži od metka i aerodinamičniji od Golfa 7

Četrdesete godine prošlog vijeka najviše se pamte po Drugom svjetskom ratu, koji je prisilio mnoge proizvođače automobila da se privremeno prebace s proizvodnje automobila na sklapanje vojne opreme, poput tenkova i bombardera. Čini se da je ova tema tabu kada govorimo o njemačkim vozilima, posebno o ovome kao što je opskurni Volkhart V2 Sagitta iz 1947. godine. Ovaj model je imao neka revolucionarna dizajnerska rješenja koja su fascinantna, s obzirom na vrijeme kada su nastala.

Sagitta – Strijela na grčkom

Automobil je zapravo dobio ime po Kurtu C. Volkhartu – inžinjeru i dizajneru inovativnih ideja, koji je došao na ideju kreiranja ovog fluidnog vozila i ujedno bio uključen u Opelove automobile na raketni pogon RAK1 i RAK2 iz 1928. Cilj je bio napraviti brzi automobil koji bi služio kao kurirsko vozilo njemačkog ratne avijacije - Luftwaffe. Automobil je trebao biti malen, lagan, jeftin, ali također jednostavan i pouzdan. Zaista nije bilo druge opcije nego koristiti Bubinu (Kdf Wagen) šasiju i pogon. Razvoj je započeo oko 1942. godine, ali je projekat realizovan tek 1947. godine. Automobil je dobio ime V2 Sagitta, a Sagitta na grčkom je izraz za strijelu, vrlo prikladan naziv, s obzirom na oblik i brzinu automobila.

Identičan motor kao u Bubi

Čak i na početku svog životnog vijeka, VW Buba korištena je kao temelj za vozila koja su više bila orijentisana na performanse. Volkhart V2 Sagitta bio je jedan od prvih automobila baziranih na jeftinoj Bubi. Da budemo precizniji, V2 se temeljio na Kdf Wagen Type 60 - modelu koji je bio prva verzija Bube, koja se proizvodila između 1937. i 1944. u samo 60 primjeraka. Zbog toga, danas se Volkhart često naziva Kdf Wagen Type 60, baš kao i automobil na kojem je nastao.

Motor korišten u V2 Sagitti bio je gotovo identičan onom korištenom u automobilu donatora Kdf Type 60. To je značilo 1,1-litreni (1,131 ccm) zrakom hlađeni boxer motor, koji je razvijao 24,5 KS pri 3.300 obrtaja u minuti. Sa slabašnim boxerom V2 je mogao potegnuti do 138 km/h, jer je ispeglana aerodinamika kompenzirala manjak snage.

Elegantnu aluminijsku karoseriju Volkharta V2 dizajnirao je inžinjer-aerodinamičar baron R. König von Fachsenfeld, koji će kasnije nastaviti s radovima mnogih modernih automobila za Opel, Adler i BMW. Također je izgradio aerodinamički testni automobil za proizvođača guma Fulda, temeljen na Maybachu SW38, za testove pri brzini od 200 km/h. Karoseriju Sagitte zatim je napravio Helmut Fuchs Niederwenningern/Ruhr. Zahvaljujući inžinjerskom umijeću i majstorstvu dvojice inžinjera, krajnji rezultat bila je iznimno aerodinamična karoserija s kofeicijentom otpora zraka od samo 0,165 Cd.

Brži od ‘’metka’’ i aerodinamičniji od Golfa 7 i Mercedesa CLA

Godine 1938. Porsche je proizveo Type 64. U biti, to je bio Porscheov testni prototip i smatra se prvim automobilom ikada koji je nosio ime Porsche, te ujedno pretečom prvog serijskog modela 356. Njime je Ferdinand Porsche dokazao da je majstor aerodinamike. Tip 64 (Typ 64) imao je koeficijent otpora zraka od samo 0,20 Cd – izvanredno postignuće za ono vrijeme. Međutim, ‘’Strijela’’ barona von Fachsenfelda, kao inžinjera specijaliziranog za aerodinamiku, prihvatila je izazov protiv Porschea. Iako je motor Type 64 proizvodio 32 KS pri 4.000 o/min i postizao najveću brzinu od 142 km/h, može se reći da je Volkhart bio aerodinamičniji i uslovno rečeno brži od Porschea, unatoč manjoj snazi. Štaviše, Type 64 bio je preko 250 kg lakši od Volkhartove kreacije. Porsche je imao masu od samo 615 kg, dok je Volkhart V2 Sagitta vagao 880 kg. Ovo pokazuje koliko je aerodinamika bila i tada ključna, posebno pri velikim brzinama.

Kada je VW 2013. godine u svom zračnom tunelu u Austriji izmjerio koeficijent otpora ovog fluidnog dragulja po aktuelnim standardima i uporedio ih s Golfom 7, rezultati su bili zapanjujući. Volkhart V2 je pokazao koeficijent otpora zraka od samo 0,217 Cd, dok je Sedmica bila manje efikasnija sa 0,27 Cd, a lošiji rezultat je imao i Mercedes CLA sa 0,22 Cd. Čak je i današnja perjanica Tesle - Model S ima samo mrvicu bolji koeficijent sa svojih 0,208 Cd.

Proizvedena samo dva primjerka

Projekat brzog kurirskog automobila za njemačke zračne snage nikada nije zvanično zaživio. Zbog ratnih dešavanja projekat je bio obustavljen. I premda je nastavljen poslije rata, Volkhart V2 Sagitta na kraju je proizveden u samo dva primjerka. Ipak, automobil je uspio dokazati da je i u vrijeme velikih svjetskih sukoba bilo moguće napraviti revolucionarno vozilo. Nažalost, nikada nije dostigao serijsku proizvodnju, dijelom zbog Volkswagenovog odbijanja isporuke šasije, a možda je to bilo i namjerno izrežirano, budući da je dizajn barona Reinharda zasjenio Porscheov ponos.

Danas se vrijednost ovog modela mjeri u milionima. Na zadnjoj prodajnoj izložbi, Voklhart V2 se se nudio s početnom cijenom od 1,8 do 2,6 milona eura, ali je povučen prije zvanične aukcije.