Seat Toledo III: Mješavina stilova je bila njegova najveća prepreka za komercijalni uspjeh

Neki automobili su ostali toliko neupadljivi da ih danas poznaju samo zagriženi obožavatelji. Takvi modeli nisu nužno bili promašaj, ali je činjenica da su prošli ispod radara prosječnog kupca automobila.

Automobila španske marke iz 2000-tih godina još uvijek ima na našim cestama, jer su u to vrijeme bili veoma dopadljivog dizajna, a ispod karoserije se skrivala provjerena Volkswagenova tehnika. Međutim, treća generacija Toleda je imala pomalo kontroverzan izgled. Sa 4,47 metara, bio je jedva duži od svog prethodnika, koji je bio klasična trovolumenska limuzina, ali sa 1,57 metara bio je znatno viši od njega.

Treća generacija Toledo (5P) predstavljena je kao koncept na sajmu automobila u Madridu 2004. godine, a serijski model je premijerno prikazan na sajmu automobila u Parizu iste godine. Ova verzija značajno se razlikovala od svojih prethodnika, napuštajući tradicionalni trovolumenski dizajn u korist petovratne karoserije koja je kombinovala elemente limuzine i monovolumena.

Bilo je to vrijeme kada se dizajneri još uvijek pokušavali ponuditi nekonvencionalni izgled. Prisjetit ćemo se da je Renault imao pokušaj sa modelima poput Avantimea i Vel Satisa, Opel je vidio perspektivu u Signumu, a Fiat opet otišao u drugu krajnost s oživljavanjem modela Chroma. Sličnu priliku je vidio i Seat s Toledom kojem je podario kratki "stepenik" na vratima prtljažnika.

Dizajn je potpisao Walter de Silva, a automobil je bio baziran na Volkswagenovoj PQ35 platformi, koju dijeli s modelima što su VW Golf V, Audi A3 druge generacije i Škoda Octavia, takođe druge generacije (iz braka s VW-om).

Pored praktičnosti, Golfova šasija i pogonski agregati bili su svijetla tačka ovog modela. U zavisnosti od tržišta, ponuda motora počinjala bi sa 1,4-litarskim benzincem od 86 i 1,6-litarskim benzincem koji proizvodi 102 KS. Dizel motori su se kretali od 105 do 170 KS. Najsnažnija verziju pokretao je 2.0 TSI benzinac od okruglo 200 "konja". Naravno, na našem tržištu najtraženiji su bili 1.9 TDI i 2.0 TDI dizelaši.

Ova generacija Toleda imala je prtljažnik kapaciteta 500 litara, koji se mogao proširiti na 1.440 litara preklapanjem zadnjih sjedišta. Međutim, uprkos praktičnosti, dizajn nije naišao na široko prihvatanje, a model je često bio zasjenjen srodnim modelima poput Altee, a Seat je mnogo toga nadoknadio kada je lansirao Alteu XL.

Iako nije postigao komercijalni uspjeh, Seat Toledo III ostaje zanimljiv primjer automobilskog dizajna koji je pokušao pomiriti različite koncepte u jedinstvenom paketu. S tim u vezi, treba imati na umu da očuvan polovnjak može biti zanimljiva alternativa, posebno iz današnje perspektive kada ovaj model sa sobom u ruhu nosi određenu dozu nesvakidašnjosti. Problem samo može biti što ih je vrlo malo ostalo na tržištu.

Ostat će zapamćeno da je Seat s Toledom pokušao još jednom. Liftback verzija kao tehnološki blizanac Škode Rapid, s kojom je dijelio proizvodnu liniju bio je ipak uspješniji, ali ni blizu uspjeha koje su postigle prve dvije generacije.