Renault Clio V6: Ekstremni mišići i snaga u mini pakovanju po astronomskoj cijeni

Scenario s neobičnim sportskim autima je uvijek isti. Ako ste sretni vlasnik ovog Renault Clija i imate više od jednog prijatelja koji žele vožnju, ustvari imate veliki problem.

Stvarnost nije da radite kao komercijalista i koristite teretnu verziju s dva sjedišta, već morate objasniti da vozite Clio V6, čiji golemi motor je popunio mjesto zadnje klupe. Tek tada ste u problemu, jer, ili vas ne razumiju, ili su zbunjeni.

Gromovi i munje iz skoro 3.000 "kubika" u mini pakovanju

Mišićavi patuljak s centralno postavljenim motorom pozadi, s pogonom na zadnje točkove i 254 konjske snage u fazi II je sve samo ne Clio kakav poznajemo. To nije običan gradski automobil. Zamislite Jackie Chana s mišićima Arnolda Schwarzeneggera - to je otprilike Clio V6 u automobilskom svijetu.

Kompaktne dimenzije na karoseriji manjoj od 3,85 metara, ali sa ogromnim ispupčenjima, znak su da se iza prednjih sjedišta skriva nekonvencionalni motor. Kod Clija je to bio V6 sa 2.946 "kubika".

Široki branici, masivni usisnici zraka, 17-inčni točkovi naprijed, 18-inči na zadnjoj osovini i karoserija koja praktično leži na asfaltu. Automobil koji privlači poglede kao magnet. Uz sve to, do stotke mu treba samo 5,8 sekundi, postiže maksimalnu brzinu od 250 km/h, a iz dvije ispušne cijevi – debele skoro kao nadlaktice – stiže urlik kad mu stisnete gas. Ne možete jednostavno reći da nema mjesta i otići dalje - ljudi to žele vidjeti, čuti ga, osjetiti ga.

Simfonija sa šest cilindara

Vožnja sa samo jednim saputnikom, dok ostali čekaju, je predstava sama po sebi. Svi se pitaju: "Koliko brzo može ići?" I tu počinje prava zabava.

Motor se budi. Šest cilindara pozadi počinje svoju pjesmu i usput da tresu malenu karoseriju. Od 4.000 obrtaja, razgovora više nema. Šaltanje s magnezijumskom ručicom mjenjača kroz šest stepeni prenosa je doživljaj koji radite sa strahom. Urlanje koje ne prestaje dok igla obrtomjera ne pređe granicu od 7.000 obrtaja u minuti radilice. Ajmo sljedeći i sve ispočetka, ali po mogućnosti ne na javnoj cesti.

Staza je njegov dom

Međutim, Clio V6 nije automobil za one koji vole sigurnost i predvidivost. Sa svojih 1.400 kilograma i motorom na zadnjoj osovini, on je kao divlja životinja koja samo čeka pogrešan pokret. Previše gasa u krivini? Zadnji kraj kreće u zanošenje prije nego što shvatite šta se dešava. Pokušaj herojskog spašavanja situacije? Loša ideja. Ne skinete li nogu sa gasa na vrijeme, pripremite se za moguće okretanje, a ne kontrolisano zanošenje. Čak i lagani dodir pedale gasa ovdje se pretvara u ples zadnjeg dijela, bez obzira koliko je minijaturan.

Na javnim cestama, ovo je recept za katastrofu. Na stazi? Druga priča. Na zatvorenoj stazi, Clio V6 pokazuje svoju pravu prirodu. Visok nivo prijanjanja rezultira tendencijom ka podupravljanju - automobil prirodno štiti sebe. Ali kada provocirate zanošenje prebacivanjem težine i naglim ubrzanjem, on poludi. Kontrolisano driftanje postaju brzo nekontrolisano. Potreban je izuzetan talenat da se ovaj automobil ukroti, jer bič kojim ga tjerate postaje u jednom trenutku suvišan.

Apsurdna savršenost

Sa stanovišta praktičnosti i racionalnosti, Clio V6 je potpuni promašaj. Samo dva sjedišta. Praktično bez prtljažnika. Gotovo nevozljiv mali gradski auto. Usput je i skup. Kao nov, 2001. godine je koštao više od 75.000 maraka. Kao polovan je dvostruko, pa čak i trostruko skuplji, a ponuda je više nego oskudna. Logično kad je između 2000./2001. i 2005. godine proizvedeno manje od 3.000 primjeraka u dvije faze.

Sa sportskog aspekta je nepredvidiv. Zvuk koji vam diže kosu na glavi. Motor koji pjeva kao u operi. Dizajn koji zaustavlja saobraćaj. To je automobil koji se ne kupuje razumom. On postoji jer ponekad emocije moraju pobijediti i razum i logiku. Ali upravo u tome je čar i zato su sretni oni koji su ga vozili.