Protagonisti serijala "Fast N' Loud" otkrili koji su im najdraži automobili

Richard Rawlings: Zapravo to se dogodilo nedavno, kupio sam Ford Granadu iz 1976. godine. Na aukciji nisam dovoljno pazio jer sam popio nekoliko piva previše, te sam ga platio 26.000 dolara. Prodao sam ga nedavno za 6.000 dolara, dakle izgubio sam 20 000 samo zato što sam se glupirao na aukciji i nisam obraćao dovoljno pažnje.

Imate nekoliko nevjerovatnih klasičnih automobila u novoj sezoni. Koji od njih je vaš favorit u trećoj sezoni i zašto?

Aaron Kaufman: Moram reći kako je za mene to zeleni C-10 jer definitivno spada u kategoriju mojih favorita u posljednje vrijeme. Također, uskoro nam dolazi još jedan od mojih favorita, riječ je o Challengeru koji je ispao zaista divno.

Zanima me koji je najčudniji automobil koji ste imali u svojoj garaži?

Richard Rawlings: Trenutno u garaži nemamo nijedan koji je neobičan. Imamo moj zeleni Mustang koji je podignut s blatom na gumama, te završavamo Chevroletov kombi s pogonom na četiri točka iz 1976. godine.

Postoji li automobil vaših snova koji biste željeli renovirati u Gas-Monkey stilu i koji je to automobil? Koji je vaš san?

Richard Rawlings: Naš se san mijenja na sedmičnoj bazi i to u trenutku kada započnemo novi automobil. Rekao bih da volimo sve automobile koji postoje, a da ih još uvijek nismo obradili. Volimo dodati malo svoje čarolije na svaki automobil koji dođe do nas. Ne vjerujem da postoji samo jedan auto iz snova.

Aaron Kaufman: Možda ne postoji auto iz snova jer imam toliko ideja za svaki automobil koji je na cesti, ali definitivno volim renovirati starije aute, posebno starije Fordove iz 1930-ih jer su zaista zabavni. Također, uživamo u autima iz 1960-ih jer se dobro uklapaju s našim modernim automobilima. Mogli bismo reći kako su svi automobili iz 1960-ih i 1930-ih zabavni.

Koji bi bio najzabavniji automobil za vas lično?

Richard Rawlings: Obično što je brži.

Aaron Kaufman: Što su brži to su zabavniji.

Richarde možete li opisati tipičnu osobu koja vama proda automobil. Jesu li to djeca kolekcionara koja nemaju nikakvu emocionalnu vezu s automobilom koji prodaju i koji ne dijele jednaku strast za starim automobilima kao što su imali njihovi roditelji?

Richard Rawlings: Kupujem automobile od svakoga. No, u većini slučajeva, s obzirom na to da tražimo starije automobile, poslujemo s članom porodice u kojoj je vlasnik automobila preminuo, dakle to može biti žena, muž, sin ili kćer. Oni su uglavnom u nekom pogledu emocionalno vezani za automobil i zato je malo teže pregovarati o cijeni, ali sve je to dio prodaje i trudimo se kupiti auto i dovesti ga u Gas Monkey, ali istovremeno odnosimo se s poštovanjem prema porodici.

Svi znamo da obožavate automobile na gorivo, no, vidite li se u budućnosti kako radite s električnim ili hibridnim automobilima?

Aaron Kaufman: Moje mišljenje o hibridnim automobilima je takvo da ih zaista ne volim i sumnjam da se tu može išta učiniti kako bi se moje mišljenje promijenilo. Imam visok stepen odbojnosti prema njima. Smatram ih zabavnim ako su u pitanju trke. Što se tiče praktične primjene nikako mi se ne sviđaju. No, sada kada sam to spomenuo, staviti električni motor u nešto kako bismo se zabavili mi zvuči veoma zanimljivo. Za mene to nije prijevozno sredstvo u kojem se mogu zamisliti. Ono što mi se kod njih sviđa je činjenica da pokreću automobile veoma brzo i zbog toga ih čine vrlo zabavnima.

Kažu kako ste zaljubljenici u klasične automobile. Koje je vaše mišljenje o modernim automobilima. Drugim riječima, nemaju dušu. Vjerujete li u to?

Richard Rawlings: Moje mišljenje je da nije točno kako nemaju dušu, ali su prilično mladi. Druga stvar koju moram spomenuti je činjenica da nisu sastavljeni na jednak način kako su se sastavljali klasični automobili. Preduzeća koja su gradila starije automobile su bila malena. U današnje vrijeme svaka kompanija je djelimično u vlasništvu neke druge kompanije, a tehnologiju dijele zajedno. Upravo iz tog razloga automobili su homogeni. Svi su tako isti između brandova i dijele toliko zajedničkih dijelova. Ranije u automobilskoj povijesti, automobili su bili veoma različiti. Ne bih rekao da su bez duše, ali ne bude jednake emocije kao što to čine stari automobili. Mogli bi za nekih 40, 50, 60 godina, ako još uvijek budu ovdje. Činjenica je da nisu građeni na isti način i ne nose se s vremenom na isti način. U prošlosti nisu imali mogućnosti odrediti kada će auto prestati raditi i zato su rađeni čvrsto. U današnje vrijeme, iako traju duže, istovremeno blijede i na kraju završe na smeću. Dakle, ne mogu reći da su bez duše, jednostavno do sada nisu imali prilike razviti se.

Richarde, kupili ste svoj prvi automobili u dobi od 14 godina. Šta biste rekli djeci koja vole i prate vašu emisiju. Postoji puno dječaka koji vas prate na televiziji, šta biste im poručili?

Richard Rawlings: Smatram kako je glavna poruka iz Gas Monkey Garage poticati djecu da izađu i nauče nešto o svojim automobilima, neka ih prouče i modificiraju. U današnjem svijetu imamo puno više mogućnosti brzo učiti putem kompjutera, kroz savjete i komentare ljudi koji su nešto isprobali. No, uzimamo to zdravo za gotovo i gledamo kako djeca ne uče i ne rade ništa. Imaju toliko mogućnosti proučiti i saznati nešto putem Googlea. Smatram kako gubimo puno inicijative i zdrave pameti samo zato što se ne krećemo i ne učinimo nešto. Dakle moj moto broj jedan za današnju djecu je "Otiđite u garaže i učinite nešto!".