Peugeot 405: Posljednji globalni igrač francuskog diva koji je osvojio svijet

Za model 405, koji je za PSA grupu stigao pred kraj teških osamdesetih, bile su namijenjene dvije uloge. S jedne strane formalno je nastavio dinastiju limuzina prekinutu 1975. godine odlaskom modela 404, a s druge, praktično je zamijenio srednje kompaktni model 305, u potpunosti povrativši poziciju francuskoj marki u srednjoj klasi.

Projekat koji je lansirao model 405, interno poznat pod šifrom D60, definisan je u teškom trenutku za blagajnu onoga što je do tada postala PSA Grupa. Nakon što je 1974. godine preuzela Citroen i evropsku diviziju Chryslera, sa brendovima Simca i Talbot 1978. godine, grupa se našla u situaciji da se suočava sa složenim restrukturiranjem i problemima likvidnosti zbog opšteg pada prodaje.

Dijeljenje platformi

Strategija se stoga zasnivala na potrebi za optimizacijom troškova, što je zadovoljeno započinjanjem dijeljenja platformi koje će tokom godina postati prioritet za automobilske grupe. D60 je stoga razvijen na platformi Citroena BX, najnovijeg i najperspektivnijeg modela grupe.

Dizajniran od strane Pininfarine, model 405, koji je debitovao u julu 1987. godine, bio je klasična trodijelna limuzina s pravim i čvrstim linijama, s međuosovinskim rastojanjem od 2,67 metara i maksimalnom dužinom od nešto više od 4,40 metara, koja je ostala nepromijenjena i kod Break varijante. Potonja je predstavljena nešto manje od godinu dana kasnije, u maju 1988. godine, i zamijenila je sličnu karavansku verziju modela 305-ice, čime je završena potpuna rotacija između dva modela.

Do tada je asortiman modela 405, koji je u međuvremenu izabran za Automobil godine 1988., već bio obnovljen u odnosu na lansirani dodavanjem dva dizelska motora, 1.9 atmosferskog od 80 KS i 1.8 turbopunjenog od 92 KS, uz pet već dostupnih benzinskih motora. Kupci su mogli birati između tri nivoa opreme: GL, GR i SR, kao i motora koji su se kretali od 1.4 sa 65 KS do 1.6 sa 92 KS, pa sve do 1.9 dostupnog u tri verzije: karburator sa 107 KS (kasnije 110 KS) i s ubrizgavanjem u dvije izvedbe sa 130 KS i vrhunske 16V verzije sa 160 KS pod akroninom Mi16.

Od Citroena je preuzet bio i 4x4 pogon

Sve rane varijante 405 imale su manuelne mjenjače, s automatskom opcijom dostupnom samo na 1.9 110 KS, i pogon na prednje točkove. Međutim, Peugeot je želio iskoristiti mogućnosti pogona na sva četiri točka koje su razvijene u istom periodu sa BX 1.9 4x4, a zatim i GTI. Modeli 405 GR X4 i SR X4 predstavljeni su na Sajmu automobila u Ženevi 1989. godine, oba sa 1.9 motorima od 110 KS, a ubrzo im se pridružio i Mi16 X4 sa motorom od 160 KS.

Dva redizajna

Nakon blage revizije motora, prilagođenih propisima o zaštiti okoliša iz 1990. godine i lišenih nekoliko “konja”, između 1991. i 1992. godine, 405 je dobio još dva značajna ažuriranja: prvo i blaže, uglavnom se odnosilo na unutrašnjost, s raznim detaljima uključujući novi dizajn volana i nekih kontrola, a sve se poklopilo s uvođenjem STI (1.9 motor sa ubrizgavanjem i 123 KS) i STD (turbodizel sa 90 KS) verzija, opremljenih električnim kožnim sjedištima, novim aluminijskim felgama i drugom opremom.

Drugo je, umjesto toga, bilo pravo restiliziranje koje se uglavnom odnosilo na zadnji dio, gdje su svjetla redizajnirana, a prag prtljažnika spušten, dok su unutrašnjost instrument table i poklopac instrument table promijenjeni. Među daljnjim promjenama u ponudi, najvažnija je bila usvajanje elektronskog ubrizgavanja na svim benzinskim motorima, pri čemu je 1.4 motor imao snagu veću od 75 KS, dok je 1.9 verzija s karburatorom direktno zamijenjena novim 1.8i motorom sa 101 KS, koji se na nekim tržištima nudio i sa automatskim mjenjačem.

Verzija Mi16, umjesto toga, usvojila je novi 2,0-litarski motor sa snagom smanjenom na samo 152 KS, dok je 1,8-litarski turbodizel imao snagu veću od 1.9 verzije.

Turbak iz 205-ice

Karijera modela 405 u Evropi trajala je još tri godine, tokom kojih je model dostigao vrhunac performansi zahvaljujući dolasku, 1993. godine, verzije T16, koju je pokretao 1,9-litarski turbak od 200 KS iz 205-ice koji je omogućavao ubrzanje od 0 do 100 km/h za 7,2 sekunde.

Međutim, ovaj je ostao u cjenovniku samo nekoliko godina. Tako su već 1995. godine, sportske verzije Mi16 i T16, te neke od početnih verzija, povučene iz proizvodnje s obzirom na skoru zamjenu modela s novim 406, lansiranim 1996. godine.

Globalna karijera i završetak u Iranu

Iako nije dostigao rekordne brojke, 405 je sa blizu 2,5 miliona proizvedenih primjeraka, podijeljenih između limuzina i karavana, svakako ostao zapamćen kao jedan od najpopularnijih "globalnih" limuzina Peugeota. Na kraju svoje evropske karijere, proizvodnja se nastavila u raznim fabrikama širom svijeta, od Egipta preko Argentine do Irana, gdje je konačno završena tek 2013. godine. Međutim, zajedničkim ulaganjem Peugeota i Iran Khodro (IKCO) prepakovani 405 pod imenom Pars nastavio je da živi sve do prošle godine kada je proizvodnja zbog sigurnosnih i ekoloških standarda konačno okončana.