Opel Vectra B: Rođena dok je Helmut Kohl vladao Njemačkom, a od starta je bila u sjeni svojih rivala

Vectra B je krenula u prodaju kao klasična četverovratna limuzina i praktični petovratni liftback – izvedbu koju će ipak najviše popularizirati Octavia. Kombi verzija, nazvana "Caravan", pridružila se godinu dana kasnije, čime je Opel nakon 20 godina pauze ponovo dobio porodični automobil u ovoj klasi.

Opelov model proizvodio se sve do aprila 2002., a sredinom 1999. godine doživio je temeljitu kozmetičku intervenciju.

Kupci su na samom početku mogli birati između četiri osnovne linije opreme. Ulazna verzija jednostavno se zvala Vectra, što je kasnije dovelo do komercijalizacije raznih specijalnih edicija poput BelAir, Beauty, Komfort i Hattrick. Iznad toga bila je Vectra CD, zatim sportskiji CD Sport koji je bio u ponudi od jeseni 1995. do početka 1997. godine, i to samo sa jačim motorima od 1.8 16V pa naviše. Od 1997. godine sportska linija je preimenovana u Vectra Sport. Na vrhu hijerarhije našao se model Vectra CD Exklusiv, poznatiji pod kraticom CDX.

Početna cijena od oko 31.000 njemačkih maraka donosila je prilično skroman paket: osnovni 1.6-litarski motor sa 75 konjskih snaga, čelične felge s plastičnim ratkapama, neobrađene plastične ručke vrata, ručno podizanje stakala i jednostavan digitalni displej koji je pokazivao samo osnovne podatke – vrijeme, datum, vanjsku temperaturu i koji radio program slušate. Za nešto više novca mogao se dobiti napredniji putni računar sa štopericom, prikazom trenutne i prosječne potrošnje, pređenim kilometrima i informacijama o stanju motora. Zanimljivo je da je konkurentski Volkswagen Passat sa istim motorom koštao gotovo 2.500 maraka više.

Automobilski novinari toga vremena hvalili su preciznije upravljanje i općenito bolju upravljivost u odnosu na prethodnika. Jedina zamjerka odnosila se na prtljažnik – uprkos tome što je auto narastao na 4,48 metara dužine, zapremina prtljažnog prostora bila je neznatno manja nego kod starog modela. Ipak, 500 litara kod verzije sa zakošenim krovom bilo je sasvim pristojno, a oni kojima to nije bilo dovoljno mogli su birati karavansku verziju. CD modeli nudili su kvalitetniju unutrašnjost sa sivim ili tamnim oblogama vrata i mogućnošću kožnih sjedišta u crnoj ili konjak boji. CD Sport išao je korak dalje sa klimatizacijom (automatska uz doplatu), naprednim kompjuterom, 15-inčnim alu-felgama i tamnim kućištima žmigavaca i stražnjih svjetala.

Kad je 1997. godine Vectra Sport postala zaseban model u ponudi, dobila je pravi tretman sportskog automobila. Njemački tuner Irmscher potpisao je sportski ovjes spušten za tri centimetra, 16-inčne Twin-Spoke alu-točkove, sportska sjedišta (kasnije čak Recaro), titanijumske dekorativne detalje na instrument tabli i narandžaste kazaljke na satu. Vrh ponude, CD Exklusiv, dolazio je sa automatskom klimom, grijanim sjedištima, premium tapacirungom i 15-inčnim alu-felgama kao standard.

Ponuda motora bila je za današnje uslove čisto rasipništvo. Njemački inžinjeri uspjeli su ugraditi više od 20 različitih verzija motora. Benzinski četverocilindraši išli su od osnovnog 1.6 sa 75 konja (kasnije i 100-konjska varijanta sa 16 ventila), preko 1,8-litarskog sa 115 KS i 2,0-litraša sa 136 KS, pa sve do vrhunskog 2.5 V6 agregata sa 175 konjskih snaga. Ljubitelji dizela morali su se zadovoljiti skromnim Isuzuovim 1,7-litarskim turbodizelom od 82 KS, a jači motori sa direktnim ubrizgavanjem stigli su tek kasnije. Ručni mjenjač s pet stepeni prenosa bio je standard, a automatski mjenjač je bio četverostepeni, bez obzira na motor.

Februar 1999. godine donosi veliku modernizaciju. Opel je promijenio oko 3.000 komponenti: nova prednja i zadnja maska sa bistrim farovima, opcioni ksenoni, drugačiji branici, nove boje, bočni pragovi, veći retrovizori, obojene drške vrata, osvježeni enterijer s trokrakim volanom, karbonska folija na stubovima, novi instrumenti, modifikovana zadnja svjetla i 17-inčni točkovi. Istovremeno su preimenovane linije opreme: CD je postao Comfort, a CD Exklusiv postao je Elegance. Motorna paleta takođe je doživjela izmjene – neki motori su zamijenjeni novijim verzijama, 2.0 motor prešao je s remena na lanac, a uvedeni su i novi dizel agregati poput 2.2 DTI.

Irmscher je kreirao nekoliko ekskluzivnih varijanti. Model i500 dobio je pojačani V6 od 195 konja, sportski ovjes, 17-inčne BBS felge i posebne detalje u enterijeru. Vectra i30 bio je prava rijetkost – samo 23 primjerka sa 3.0 V6 motorom od 220 KS, napravljenih povodom 30 godina Irmschera. Vectra B prodavala se širom svijeta pod različitim imenima i brendovima: kao Saturn L-serija u Americi, Holden Vectra u Australiji, Vauxhall Vectra u Britaniji i Chevrolet Vectra u Brazilu. Svako tržište dobilo je prilagođenu masku, ambleme i drugačija zadnja svjetla. Zanimljivo je da je britanska policija masovno koristila ovaj automobil, što je Vectri dalo poseban status na Otoku.

Međutim, posthumna reputacija Vectre B nije baš sjajna. Britanski Top Gear ju je 2013. godine uključio na listu "13 najgorih automobila posljednjih 20 godina". Njihov sud bio je oštar: "Toliko bezličan i dosadan da je Jeremy Clarkson odbio da ga vozi." Možda previše surova kritika za automobil koji je ipak prevozio milione ljudi kroz Evropu, ali svakako pokazatelj da Vectra nikad nije uspjela stvoriti emocionalnu vezu s vozačima.

Danas, trideset godina nakon premijere, Vectra B ostaje jedan od onih automobila koji svi znaju, ali malo ko posebno cijeni. Možda baš u tome leži njena najveća mana – bila je previše razumna kupovina, previše praktična, previše... obična.

U Njemačkoj je Vectra B bila pravi hit. Godinama se nalazila među deset najprodavanijih modela. Vrhunac je dostigla 1997. s približno 141.000 prodatih primjeraka, da bi do 2001. godine broj pao na nešto manje od 50.000. Ipak, Opel je uspio proizvesti impresivnih 2,6 miliona jedinica Vectre B.