Ogle SX1000 bio je skladni maloserijski kupe na bazi Minija

Jedan od najzanimljivijih i najatraktivnijih automobila iz kućne radinosti bio je Ogle SX1000, maleni kupe baziran na Minijevoj šasiji i komponentama. To je bila zamisao Davida Oglea, a maloserijska proizvodnja je realizovana uglavnom nakon njegove pogibije.

Šasija, pogon i osovine od Minija

Daleko popularniji bio je Ogle SX1000 coupe koji je došao 1962. S Minijevom šasijom, pogonskim motorima i osovinama skladni kupe s prednjim pogonom i dvoja vrata činio se kao model s kojim će Ogle napraviiti revoluciju na tržištu. British Motor Corporation (BMC) izvorno nije htio imati nikakve veze s projektom i nije htio isporučivati nove dijelove. Međutim, pod uslovom da se naziv Mini ne spominje u reklamnom materijalu, Ogleu je bilo dopušteno kupovati potrebne komponente direktno iz tvornice.

Kompaktni kupe s kompaktnim vješanjem bio je dug svega 3,05 metara, dok je međuosovinski razmak iznosi tek malo više od 2 m. S obzirom da je Mini bio temelj, dimenzije su im bile relativno slične. Razlika je bila samo u visini i masi. Pomalo čudno, ali Ogle je vagao 669 kg za razliku od Minijevih 608 kg. Svejedno, Ogle je optimistično tvrdio da je auto spreman da primi četiri putnika i razumnu količinu prtljage. Međutim, jedan recenzent je napisao da se putnici mogu voziti na zadnjoj klupi samo bi morali bi biti bez nogu.

Instrumenti ispred vozača, ‘’kurble’’ za prozore kao inovacija

Ogle je iskoristio šasiju Minija, ali je spustio stub upravljača, te ugradio mjenjač s desne strane. Karoserija u obliku kupea bila je napravljena od stakloplastike. Unutrašnje uređenje i završna obrada bili su dobro ugođeni za ono vrijeme, a kabina je bila lijepo uređena s dva školjkasta sjedišta i svim dostupnim instrumentima, uključujući i tahometar. Za razliku od Minija, sve je bilo postavljeno ispred vozača. Postojao je okrugli upravljač s drvenim rubom, a umjesto džepova koji se nalaze u Minijevim vratima, na toj poziciji se nalazio inovativni mehanizam za spuštanje i podizanje prozora, još jedan napredak u odnosu na Minijeve klizne prozore.

Dobra vidljivost bila je osigurana zakrivljenim vjetrobranskim staklom koje je Ogle dobavljao od starog znanca - Riley 1.5. Zadnji kraj je bio izveden u jednom komadu, te nije bilo klasičnog poklopca prtljažnika. Njemu se pristupalo preklapanjem suvozačevog sjedišta koji je bio potpuno prekriven tepihom.

Ispeglana aerodinamika omogućavala ekonomičniju vožnju

Ulazna motorizacija bio je 848-kubični benzinac iz Minija, ali se mogao opremiti snažnijim verzijama sve do 1275 ccm koji je pogonio Cooper S i koji ga je pretvarao u malog tigra na cesti. Ekonomičnost mu je bila jača strana zbog aerodinamične karoserije, na račun koje je trošio 10% manje od Minija. U prosjeku je to iznosilo 7 litara, ali je za razliku od Minija (27 litara) Ogle imao rezervoar od 45 litara s kojim je mogao praviti duže ture bez čestog stajanja.

Performanse su bile dobre za tako mali automobil, čemu je nedvojbeno pridonijela njegova superiorna aerodinamika. Prema mjerenju koje je svojevremeno uradio časopis Canada Track & Traffic, SX1000 s motorom od 997 kubika i 55 KS do 96 km/h je ubrzavao za 13,2 sekunde i postizao najveću brzinu od 158 km/h. Kutijastom Miniju sa nešto slabijim 848-kubičnim benzicem trebalo je čak 27 sekundi da postigne 96 km/h i dostigne najveću brzinu od 121 km/h. Osim toga, mnogi vlasnici su tokom godina naknadno ugradili jače motore iz Mini Coopera S predstavljenog 1963.

Cijena kao omča oko vrata - Dvostruko skuplji od Minija

David Ogle je poginuo u saobraćajnoj nesreći vozeći SX1000 1962. godine, ali njegove radne kolege su nastavile s projektom. Od 1962. do 1964. ukupna proizvodnja SX1000 dostigla je mršavih 66 jedinica, a nekoliko ih je izvezeno u Kanadu. Njegova cijena je bila svojevrsni kamen spoticanja za veći uspjeh. Cijena od 2.895 dolara bila je dvostruko veća od cijene Minija.

Nakon što je zaustavljena proizvodnja, projekat je preuzeo Norman Fletcher iz Walsalla, koji je SX1000 oživio kao Fletcher GT. Proizveden je vrlo mal broj primjeraka, a između ostalog Fletcher je dizajnirao model Ogle SX250 s V8 pogonom na temelju Daimler SP250, ali nikada nije stigao do serijskog proizvoda. Dizajn je kasnije korišten na modelu Reliant Scimitar, temeljenom na Ford Cortini, ali uspjeha nije bilo.

Automobil sa slika izvorno je pripadao Davidu Ogleu. Riječ je o verziji SX1000 GT s dva sjedišta. Godine 2004. tadašnji vlasnik pobrinuo se za temeljitu restauraciju, koja je uključila instalaciju jačeg četverocilindarskog motora od 1.275 ccm. Godine 2012. aukcijska kuća RM Sotheby’s prodala je ovaj Ogle u Londonu po cijeni od 14.560 funti.

Sve u svemu, simpatični Ogle SX1000 ostat će zapamćen kao vrlo atraktivan mali coupe s čvrstom dušom Minija oko kojeg se mahom vrtila automobilska kućna radinost kod entuzijastičnih Britanaca prije 60 godina. Smatra se da danas u cijelom svijetu postoji tek oko 25-30 preostalih primjeraka.