Vanjština automobila se prska hiljadama litara vode iz svakog ugla, a nakon toga se ručno provjerava kako bi se osigurala vodootpornost karoserije. Taj se test, logično nazvan monsunski test, provodi više puta tokom razvoja svih automobila i kombija iz Nissanove bogate ponude vozila.
U početnoj fazi se automobil prska sa više od 24.000 litara vode. U najintenzivnijoj fazi na automobil se ispušta više od 1.000 litara vode u samo 15 minuta – što odgovara metru padavina.
Inženjeri u Nissanovom najsavremenijem postrojenju – smještenom u Cranfieldu u Engleskoj – mogli su potpuno automatizirati taj postupak. No, beskompromisni uslovi razvojnog programa te različiti vremenski uslovi širom svijeta to ispitivanje čine prezahtjevnim da bi ga se prepustilo samo mašinama. U procesu testiranja Nissanovi inženjeri brtve vozila napadaju uređajima za čišćenje pod visokim pritiskom prilagođenim za rad pod ekstremnim pritiskom i do 150 bara. To je mnogo snažnije od mnogih takvih uređaja za upotrebu u domaćinstvu koji rade pod pritiskom do 110 bara.
Carl Sandy je jedan od Nissanovih inženjera koji su pomogli osmisliti rigorozna testiranja. Carl je opisao postupak: „Jedan član tima sjedi u automobilu i endoskopom visoke rezoulucije, koji mu omogućava otkriti i najsitniju kapljicu, provjerava prostor između obloga i karoserije.” Provjere su tako detaljne da će Carlov tim rastaviti cijelu unutrašnjost kako bi se uvjerili da u unutrašnjost nije prodrla ni kap vode.
Tokom cijelog testiranja – monsunskog testa i testa uređajem po visokim pritiskom – potroši se do 30.000 vode. To je 2.000 puta više od količine koja se iskoristi u prosječnom ciklusu perilice suđa u domaćinstvu.
Takva se upotreba vode možda čini rastrošnom, ali ni jedna kap ne završi u odvodu. Sva voda se skuplja u ogromnom spremniku i upotrebljava se za testiranje sljedećeg automobila. Recikliranje vode je jednako važno kao i briga o tome da naši kupci ne pokisnu u automobilu.
Nissanove norme testiranja su prilagođene relativno blagoj klimi i cestama zapadne Evrope, ali su i dovoljno prilagodljive da simuliraju vožnju u ekstremnijim uslovima.
Carl je dodao: „Rigorozna testiranja su važna jer je svako tržište drugačije. Npr, uređaji u Rusiji rade pod većim pritiskom kako bi mogli sprati prljavštinu sa ceste. Stalnim razvojem normi za testiranje osiguravamo da se naši automobili mogu nositi sa najzahtjevnijim uslovima vožnje u Evropi.”
